U KLEKU KOD ZRENJANINA
ĐACI NAGRAĐENI KNJIGAMA „PROSVJETE“
Na prijemu koji za njih priredila lokalna samouprava u Kleku kod Zrenjanina, uručene su nagrade najboljim đacima u protekloj školskoj godini.
To je vredna knjiga „Kalendar Prosvjete“, dar bilećke „Prosvjete“ i njenog predsednika Nikole Asanovića. Nagrade su uručili predsednik Saveta Mesne zajednice Goran Stajić i poverenik darodavca Uroš Milojević.
Đak generacije je Zorana Popovac, a najbolji su još i Ljiljana Ćurić, Izabela Ungur, Ljiljana Oro, Karolina Lodi, Milica Ludoški i Aleksandar Lukić. Svečanosti je prisustvovala i Ranka Žuža, direktorica klečanske Osnovne škole „Jovan Dučić“), a nagrada je uručena i srednjoškolskom đaku generacije, Aleksandri Zečić iz zrenjaninske Gimnazije.
R. Petrović
STARI GIMNAZIJALCI PROSLAVILI ŠEZDESET GODINA MATURE
I DANAS PAMTE SVE SVOJE NESTAŠLUKE
Pet bivših
učenika trebinjske Gimnazije susreli su se krajem juna, povodom šezdeset godina
mature, u Muzeju Hercegovine koji je nekada bio gimnazijska zgrada.
Školski čas, održan u izložbenom salonu koji je nekada bio učionica, uz prisjećanje na nekadašnje školovanje u čuvenoj trebinjskoj Gimnaziji, održao je jedan od maturanata iz 1950. godine, a kasnije i profesor u istoj ovoj ustanovi Sveto Ivanković.
On je objasnio da je, od 16 tadašnjih maturanata, njih osam preminulih, a da su svi oni završili fakultete, od čega je pet doktora nauka, četvorica profesori univerziteta.
“Mi smo desta generacija koja je maturirala u ovoj Gimnaziji, a što je najzanimljivije, malo ko od tih nekadašnjih maturanata nije završio fakultet i ostvario bogatu karijeru”, kaže Ivanković koji je već 1954. počeo da radi kao profesor u svojoj nekadašnjoj školi, ali je karijeru nastavio u drugim gradovima.
Od 16 pomenutih maturanata svi su nastavili svoje karijere po drugim gradovima nekadašnje Jugoslavije, Evrope i svijeta, a među njima je i Kamo Čustović, čuveni oftamolog koji četrdeset jednu godinu ima svoju očnu kliniku u Švajcarskoj, ali, kako nam je rekao, svoje Trebinje i svoju Hercegov inu nikada nije zaboravio.
“Život sam proveo od Libije do Švajcarske, ali svoju rodnu grudu nikada nisam zaboravio i, što mi je najdraže, još uvijek govorim sa hercegovačkim naglaskom zato što sam u svim tim stranim zemljama govorio njihovim jezikom, a svoj trebinjski naglasak zadržao onakvim kakvim sam ga ponio od kuće”, kaže doktor Čustović.
Iako ova generacija, što je i njima malo čudno, nikada ranije nije obilježavala ovakve godišnjice mature, za sve ove godine, slažu se svi, nisu zaboravili gotovo nijedan detalj iz svoga trebinjskog školovanja, u kome je doktor Drago Milenić bio najbolji učenik, a Sveto Ivanković “najveći šmeker i maher za prepisivanje”, toliko dobar, kako u šali rekoše njegovi stari drugovi, da je jednom iz udžbenika prepisao cio prevod od riječi do riječi, ali ga je profesor otkrio zato što je kod njega bio preveden i drugi pasus koji nije bio zadat.
Stari su se školski drugovi na svome školskom času organizovanom nakon toliko godina dogovorili da se svih narednih godina, ko god da se u Trebinju nađe, susretnu i da na ovaj način evociraju stare uspomene… V.D.