Kamp Dejana Bodiroge ove godine proslavio peti rođendan

DEJAN UGASIO PETU SVIJEĆICU
 

I ove godine u Trebinju je održan košarkaški kamp Dejana Bodiroge. Kao što je bio slučaj i prethodnih godina, kamp je okupio preko 300 djece iz cijelog svijeta, koji su bili raspodijeljeni u tri smjene, u periodu od 29. juna do 23. jula. Osim što se ističe po brojnosti i po tome što kamp organizuje jedan od najboljih evropskih košarkaša svih vremena, obilježje  ovog kampa su specijalni gosti iz svijeta košarke, koji u Trebinje dolaze da promovišu ovu igru. Kamp je i ove godine bio povjeren profesoru Milivoju Karalejiću, koji je na raspolaganju imao tim najboljih trenera za rad sa mladim košarkašima.

Promoteri prve smjene bili su Dušan Kecman i Ognjen Aškrabić, koji su podijelili dio svog iskustva sa polaznicima kampa. Wihov dolazak izazvao je veliku pažnju, ne samo učesnika kampa, već i građana Trebinja.

- Drago mi je što sam ovdje u Trebinju. Grad je zaista prelijep i velika mi je čast što me je Dejan pozvao da budem njegov gost. Ja nisam imao priliku da učestvujem na ovakvim kampovima kada sam bio dijete i to je bio neki nedostatak na početku moje karijere. Mnogo važnije od sticanja košarkaškog znanja je socijalni karakter kampa, gdje se djeca iz cijelog svijeta druže i upoznaju - rekao je Dušan Kecman, košarkaš Partizana.

Sedamnaestog jula, na terenima SK Srđan Aleksić održana je centralna svečanost Kampa Dejana Bodiroge. Svečanost je bila u znaku proslave petog rođendana ove manifestacije, pa ni desetominutni nestanak struje nije mogao da pomrači sav sjaj ovog događaja.

Tribine SK Srđan Aleksić bile su premale da prime sve zainteresovane, koji su dolazili iz Trebinja, ali i okolnih mjesta, pa čak i iz Srbije i inostranstva. Bodirogin kamp davno je premašio granice lokalnog i regionalnog i sada je već svojstveni brend, nešto po čemu Trebinje prepoznaju u cijelom svijetu.

Kao što nas je Bodiroga navikao prethodnih godina, ponovo su se u Trebinju okupili pripadnici sportskog, kulturnog i političkog života, koji su svojim prisustvom uveličali ovu priredbu. Specijalni gosti ove godine su bili bivši reprezentativac Jugoslavije Saša Obradović i bivši reprezentativac Turske i Bodirogin bivši saigrač Ibrahim Kutlaj.

Ceremonija je otvorena izvođenjem svečane pjesme Bože pravde u izvođenju hora Sv. Vasilije Ostroški iz Trebinja. U ime domaćina Dejana Bodiroge i Eparhije zahumsko-hercegovačke prisutne je pozdravio glumac Nikola Pejaković. U kulturnom dijelu programa nastupili su: Milica Radić iz Qubinja i folklorni ansambl iz Qubinja, hor sveta Anastasija Srpska i etno grupa Zahumlje iz Trebinja.

Centralni događaj ove manifestacije bila je utakmica između reprezentacije Trebinja i reprezentacije kampa. Trebinjce su pojačali vladika zahumsko-hercegovački i primorski g. Grigorije i Saša Obradović, a reprezentaciju kampa Dejan Bodiroga i Ibrahim Kutlaj. Utakmica je obilovala atraktivnim potezima, naguravanjima zvijezda večerešnje utakmice, prepirkama sa sudijama, a iako je rezultat bio u drugom planu recimo da su Trebinjci pobijedili 32:30. U poluvremenu utakmice nastupila je plesna grupa Maris iz Trebinja. Za Trebinje su igrali: Božo Vujović, Srđan Ratković, Bojan Mrđa, Đorđe Ninković, Đurđe Salatić, Mirko Kovačević, Mirko Stanković, Aleksa Kurilić, Draško Miljković, Marko Ninković, Dejan Šakotić, Goran Bodiroga, Saša Obradović i vladika Grigorije, a treneri su bili Milan Komar, Saša Kosović i Petar Đurić. Za Kamp su igrali: Dejan Lazarevski, Đorđe Žunić, Dragan Andrić, Luka Crvenica, Đorđe Simeunović, Bojan Petrović, Adam Radži, Stefan Janjić, Nikolas Korbin, Wegoslav Gligorević, Stefan Đurašinović, Neven Knežević, Dejan Bodiroga i Ibrahim Kutlaj, a sa klupe su ih predvodili Vitomir Blagojević i Siniša Stojanov.

Promoter treće smjene kampa bio je proslavljeni košarkaš i bivši reprezentativac Jugoslavije, a sada trener Saša Obradović, koji iz Trebinja nosi samo najljepše utiske.

- Kao što sam mogao da čujem, a sada imam priliku da vidim da ovaj kamp iz godine u godinu raste i da okuplja sve više djece iz cijeloga svijeta. Uvijek mi je zadovoljstvo da dođem u Trebinje i pomognem mom starom prijatelju Dejanu Bodirogi i da budem dio ove predivne manifestacije. I narednih godina ću da dolazim i uvijek iz Trebinja ponesem lijepe utiske. Prošao sam skoro cijeli svijet, ali Trg u Trebinju je nešto najljepše što sam vidio u životu. Ovdje sam sa svojom suprugom i oboje smo zaista oduševljeni i gradom i ljudima i ambijentom. Drago mi je da sam imao priliku da u demonstracionom treningu podijelim iskustvo sa mladim igračima i da im pomognem. Nadam se da ću narednih godina imati priliku da malo duže radim sa djecom - rekao je Saša Obradović, kome je ovo drugi boravak u Kampu Dejana Bodiroge.

Posebno iznenađenje Dejana Bodiroge za centralnu svečanost bio je Turčin Ibrahim Kutlaj, bivši Dejanov saigrač iz rimske Lotomatike.

(nastavak na 33. strani)

Intervju sa Dušanom Kecmanom košarkašom Partizana

PARTIZAN UVIJEK NA PRVOM MJESTU

Da li treba uvod da bi se predstavio Dušan Kecman? Da li postoji neko ko nije čuo za njega? Ako do utakmice finala NLB lige u Zagrebu nije čuo, onda tada sigurno jeste. Ostalo je 0.6 sekundi do kraja utakmice. Cibona je trojkom povela sa dva poena razlike. Milioni Grobara su pali u očaj. Milioni, ali ne i on. Šutem sa 25 metara donio je Partizanu trofej, a slika njegovog koša obišla je svijet. Postao je idol navijača Partizana i cijele nacije, glavna tema svih razgovora, a on je nakon toga koša ostao isti, kakav je bio i prije njega: skroman i stidljiv, ne želeći ni jednog trenutka da sebe stavlja ispred ekipe.

Sa Partizanom je postigao sve, sa Panatinaikosom bio šampion Evrope. Kaže, daće sve od sebe i da se sa Partizanom popenje na krov Starog kontinenta. Osim toga što je vrhunski košarkaš, Kecman je i još bolji čovjek. Uvijek spreman da svakom navijaču izađe u susret, da da autogram, fotografiše se. Tokom prve smjene kampa DB Kecman je  boravio u Trebinju, pa smo iskoristili priliku da porazgovaramo sa njim

Da li ste imali priliku da kao mlad igrač prisustvujete kampovima, kao što je Kamp Dejana Bodiroge u Trebinju i koliko oni znače mladim igračima?

- Velika mi je čast i zadovoljstvo što me je Dejan pozvao na njegov kamp, koji je sigurno jedan od najboljih kampova ove vrste u Evropi, što govori i broj djece koja dolaze iz cijelog svijeta. Nažalost ja nisam imao priliku da kao mlad igrač prisustvujem ovakvim kampovima, jer ih nije ni bilo. Počeo sam da treniram košarku sa 14 godina i provodio dnevno najmanje pet sati na terenu. To sam pokušao da prenesem ovoj djeci, da je talenat bitan, ali da je rad najbitniji, jer bez toga nema napretka. Sa moje tačke gledišta, kampovi poput ovoga su jako dobra i pozitivna stvar. Klinci se prevashodno usmjeravaju na sport, a kada kamp organizuje košarkaška i ljudska veličina kao Dejan Bodiroga onda je to garant dobrog rada sa mladim igračima. Najbitnije je da se oni u ovim kampovima druže, socijalizuju, da razvijaju timski duh i prijateljstvo, koje će im u daljoj karijeri i razvoju mnogo značiti. Po prvi put sam u Trebinju i žao mi je što ne mogu da ostanem još nekoliko dana, jer je grad prelijep, a ljudi vrlo prijatni i srdačni, što sam mogao da zapazim iz druženja sa njima. nadam se da će u skorijoj budućnosti biti više prilika da dođem ovdje.

Iza Vas lično, kao i za Partizan je jedna od najuspješnijih sezona, neki kažu ravna onoj iz 1992. godine. Tri trofeja, F4 Evrolige... Kako sada gledate na završenu sezonu?

- Nezahvalna su poređenja takvog tipa, jer obje generacije imaju osobenosti, ali zajedničko im je da su postigle velike uspjehe i iznenadile i zadivile košakašku Evropu. Utisci su fenomenalni. Svaki put kada sa nekim u neformalnoj konverzaciji analiziram i razgovaram, svi se slažemo da smo ostvarili ogroman rezultat, koga ćemo postati svjesni tek u narednom periodu. Nakon 1992. ovo je najuspješnija sezona KK Partizan. Na početku sezone krenuli smo praktično od nule. Dovode se mladi neafirmisani igrači, Amerikanci... Uvijek je teško procijeniti u tim momentima, kakav će biti krajnji domet te ekipe. Slabije smo otvorili sezonu i svi su pomislili "Evo ga, ovo je kraj ere Partizana". To je bila posljedica našeg kasnog okupljanja, kasnog dolaska Robertsa i Mekejleba, turneje u SAD, koja je bila izuzetno naporna, ali i veliko iskustvo za nas. Kada smo proradili došla je i naša igra, pobjede u NLB ligi, pa u Evroligi... Ključna je bila pobjeda protiv Olimpijakosa u Pioniru, od tada je sve krenulo na bolje, a ostatak priče je svima dobro poznat.

Ono što je obilježilo ovu sezonu je F4 Evrolige. Veliki žal je ostao za propuštenom šansom. Šta vam je nedostajalo da se ode korak dalje?

- Samo jedam promil sreće i zrno iskustva. Sada kada se gledaju te dvije utakmice moramo da budemo ponosni kako smo odigrali i suprotstavili  se Olimpijakosu i CSKA. Igrali smo kao da na F4 igramo svake godine, bez straha, sa drskošću smo izašli pred sve protivnike. Imali smo veliki motiv, a pobjede protiv Barselone, Panatinaikosa, Makabija, Olipmijakosa  su nam davale nadu da možemo da odemo i korak više. Bukvalno, jedan promašaj Teodosića od pola metra nas je stajao plasmana u finale. Ostao je veliki žal, a u utakmici za treće mjesto dogodio nam se isti scenario. Ipak, to su dva najslađa poraza u mojoj karijeri i zaista smo svi u klubu presrećni što smo imali priliku da u Parizu predstavimo naš klub, grad zemlju i milionsku armiju navijača koja je bila iza nas.

Svake godine Partizan prolazi kroz iste probleme. Odu najbolji, a dođu novi neafirmisani, koji za godinu dana postanu igrači vrhunskog kvaliteta i potencijala. Ali, kako sada to ponoviti bez Duleta Vujoševića?

- To je sada pitanje svih pitanja i mnogi samo o tome razmišljaju. Ja mislim da je Vlada Jovanović, koji je imenovan za trenera, a dugo godina je bio Vujoševićev savjetnik, dobro upoznat sa sistemom rada. Odličan je stručnjak, dobro poznaje košarku, a naravno da će imati i pomoć nas starijih igrača, tako da bio ova promjena treba la da bezbolno prođe. Sa te strane neće se ništa mijenjati. Sa druge strane, svi poistovjećuju KK Partizan sa Duletom na klupi, njegovom energijom sa kojom vodi utakmicu i koju prebacuje na nas igrače i svakako da će trebati jedan period adaptacije. Sada počinje nova era Partizana, postoji novi entuzijazam i sigurno da to još može da donese određeni boljitak, kako u igri, tako i u imidžu. Ne smijemo i ne možemo da zaboravimo šta je sve Dule uradio za Partizan, ali ne smijemo ni da previše gledamo iza sebe.

Istekao Vam je ugovor sa Partizanom. kakvi su Vaši planovi za sledeću godinu?

- Partizan je za mene uvijek na prvom mjestu i ima prioritet u pregovorima. Ovih dana ćemo da sjednemo i da porazgovaramo o ambicijama i njihovim planovima. Ako mene budu vidjeli u svojim planovima naredne sezone, ja ću biti najmanji problem. Ubijeđen sam da ćemo se brzo dogovoriti. Svi dobro znaju da je meni Partizan uvijek na prvom mjestu.

Koliko će biti teško ponoviti ovakvu sezonu u nekom skorijem periodu?

- Jako teško. Što si duže u vrhu, pogotovo u našoj i regionalnoj ligi, to je veća želja protivnika da nas pobjede. Svake godine je sve teže i teže, a već treću godinu za redom osvajamo sve trofeje. Ovi trofeji koje osvojimo su nam i obaveza i izazov za buduće godine. Ja uopšte ne sumnjam da ćemo nastaviti sa dobrim rezultatima. Što drugi budu više napredovali, mi ćemo se truditi da uvijek budem korak ispred.

Za mnoge je veliko iznenađenje što Vas nema na spisku selektora Ivkovića za SP u Turskoj. Kakve su šanse reprezentacije Srbije na ovom takmičenju?

- Prošle godine je napravljen odličan rezultat. Glavni cilj je bio plasman na SP u Turskoj, a niko nije očekivao da možemo da dođemo do neke od medalja. Sada će sve ekipe više da nas cijene i sa te strane će biti mnogo teže nego u Poljskoj. Ekipa je iskusnija za godinu dana zajedničkog rada, momci su dugo na okupu i kroz kvalifikacije za EP, samo EP i sada pripreme za SP. Sigurno je da imaju kvalitet da ostvare dobar rezultat. Sve zavisi od toga ko će da nas zapadne u četvrtfinalu i da li ćemo preko njih moći da se uključimo u borbu za neku od medalja.

KECMAN "TREBINJSKI 006"

Za vrijeme boravka na košarkaškom kampu Dejana Bodiroge, na kome je bio promoter prve smjene, Dušan Kecman je izdvojio dio svog vremena da bude gost navijača Partizana iz Trebinja. Ovaj skromni Beograđanin je bez imalo ustezanja prihvatio poziv za druženje i preko sat vremena u kafiću "Bluz" razgovarao sa "Grobarima", dijelio autograme, fotografisao se sa njima. Mnoge je zanimala ona trojka iz Zagreba, druge pak preokret u Tel Avivu...

Kao uspomenu na njegov boravak u Trebinju Kecman je od "Grobara" dobio majicu "Grobari Trebinje", kao i člansku kartu Udruženja navijača Partizana Trebinje, sa brojem 006 (aluzija na trojku iz Zagreba).

-Zaista sam se predivno osjećao u Trebinju. Bilo mi je zadovoljstvo što sam bio gost navijača Partizana u Trebinju i mnogo sam srećan kada vidim koliko oni vole Partizan i cijene uspjehe koje smo mi postigli prošle sezone. Uz naše navijače, koji su najbolji na svijetu, sve dobija smisao i daje nam snagu da i naredne sezone ponovimo dobre rezultate. Trebinje je prelijepo i žao mi je što nisam imao više vremena da razgledam grad, ali čim mi se ukaže prilika da ponovo dođem sigurno ću ostati nekoliko dana na odmoru, rekao je Dušan Kecman.

Č. Mucović