Bojan Turanjanin u povodu novootkrivenih stećaka
POPISATI PA DOKUMENTOVATI
Koliko dugo se
bavite stećcima!? Kako ste se opredijelili baš sa studij stećaka? Šta to za vas
znači u naučnom smislu (početak rada na ovoj temi ili već imate neku sintezu)?
- Sa izvjesnim prekidima ovom problematikom bavim se oko 6 godina kada sam, uslovno rečeno, istražio prvu nekropolu sa stećcima. U početku je to bilo poluamaterski, a vremenom smo se i mi usavršavali. Nisam se opredijelio isključivo za stećke. Kako sam postdiplomac na srpskoj i južnoslovenskoj istoriji srednjeg vijeka, a stećke možemo svrstati u istorijske izvore pogotovo ako sadrže epitafe, znači da ipak ostajem na fonu nacionalne istorije srednjega vijeka. Naravno da sebe u naučnom smislu smatram početnikom, pa mi je i ova medijska pompa oko svega pomalo teren na kome se slabije snalazim.
Kad su u pitanju stećci, da li ste zadovoljni dosadašnjim nuačnim tumačenjima? Iz vašeg ugla, da li sve te teorije mogu da isdrže jednu temeljniju naučnu analizu!? Šta vas u tim tumačenjima njajmanje zadovoljava? U kom pravcu bi stećke dalje trebalo istraživati?
- Ne znam na koja naučna tumačenja konkretno mislite, normalno je da su mi neke teorije bliže, a neke dalje, savremena nauka je dala odgovore o porijeklu i karakteru stećaka, iako i danas postoje naučnici koji iz njima znanih razloga plasiraju neke teze koje nemaju naučno utemeljenje, ali su zahvaljujući pojedinim medijima, uhvatile duboke korjene kod najšire javnosti.
Činjenica je da su stećci vezani za Dinarsko područje i da nemaju vjerski već kulturološki karakter. Bilo je npr. pokušaja da se plasiraju teze da su stećci bogumilski ili patarenski spomenici.
Ja ne sporim da je moguće da su i pojedini pripadnici ove dualističke sekte kao svoje spomenike upotrebljavali stećke, ali pravoslavni karakter stećaka u Humskoj zemlji je više nego očit, isto tako bi mogli pronaći i nekog katolika u recimo Donjim krajima koji je sahranjen pod stećkom. Kako rekoh to je za mene kulturološki fenomen. Što se tiče pravca istraživanja, prvo bi trebalo učiniti napore na popisivanju i dokumentaciji do sada neotkrivenih nekropola i upravo je to ono što smo mi radili, pa će se onda na osnovu tih rezultata raditi studioznije analize.
Po vašem mišljenju, koliko su stećci u BiH autohtoni, autentični, a koliko su produkt kulturnih uticaja iz okruženja ili sa daljih područja?
- Vidite, da vam sada ne objašnjavam istorijsku geografiju srednjega vijeka, ali ne mogu ni da granice modernih država reflektujem na srednji vijek. Recimo da su stećci nastajali na teritoriji srednjovjekovne Srbije i Bosne, najviše ih ima u Humskoj zemlji ili u Hercegovini koja je određeni period bila u sastavu Srbije a određeni Bosne, da bi pad pod Turke dočekala kao više-manje samostalna oblast. Široki vremenski period nastanka stećaka (XII-XVI vijek) govori da su ovi spomenici nastajali i u jednoj i u drugoj srednjovjekovnoj državi.
Ako posmatrate granice današnjih modernih država, onda stećaka imate u Hrvatskoj, BiH, CG i Srbiji i ubjedljivo ih je najviše u BiH i, posmatrano tako regionalno, oni jesu autohtoni.
Što se tiče uticaja sa strane, postojali su pokušaji (a ima ih i danas) da se ukrasi sa stećaka povežu sa recimo katarima u Francuskoj koji su bili dualisti, ali tu već govorimo o simbolici i ne bih se ovdje u to upuštao.
Vi ste naučnoj javnosti prezentirali stećke koji do sada nisu poznati? Šta ta prezentacija donosi, da li neka nova saznanja? Postoje li na njima bilo kakve refleksije vezane za određene događaje ili za određene istorijske ličnosti? Da li bacaju neko novo svjetlo na ovaj dio Hercegovine?
- Izložba srednjovjekovnih krstova ljubinjskog kraja koju je organizovao Muzej Hercegovine prikazala je samo ovaj tip nadgrobnika i tu je javnost, pored do sada publikovanih, mogla da vidi i 17 do sada nepoznatih ovih tipova nadgrobnika.
Postoje pojedini stećci gdje je figuralnim predstavama ispričana određena priča, neki su zanimljivi sa aspekta heraldike, a meni kao istoričaru su najdragocjenija 4 natpisa koja su do sada bila nepoznata nauci i na osnovu kojih će se moći dati određeni odgovori, ali ne mogu vam sve ispričati nešto moram ostaviti i za stručne časopise.
Svaka ličnost potvrđena u istorijskim izvorima je konkretna, ako mislite da li smo neko ime sa epitafa pronašli u dostupnim izvorima, onda je odgovor potvrdan i na osnovu toga izvora spomenik smo datovali u kraj XV vijeka.
Da li ste sve stećke koje ste pronašli naučno obradili, iščitali...
- Svi stećci koje smo otkrili su izmjereni fotografisani i opisani, natpisi su uglavnom iščitani (ima tu još nekih nejasnoća), a u kojoj ćemo formi prezentovati rezultate, ostaje da se vidi.
Ukoliko nam prođe projekat koji smo poslali nadležnom Ministarstvu Vlade RS, onda će to biti monografija svih ljubinjskih stećaka, a, u protivnom, biće to dosta skromniji prilog koji ćemo ponuditi nekoj naučnoj ustanovi.
Među stećcima koje ste i na izložbi u Trebinju izdvojili, koji su vam najinteresantniji, koji najviše "govore"?!
- Najinteresantniji je, opet ponavljam, za mene, onaj sa natpisom, a on priznaćete najviše i govori.
Vjerovatno ste vidjeli da su stećci na Radimlji "osvježeni". Imate li neke ideje oko toga kako stećke prezentirati široj javnosti i kako ih zaštititi?
- Da, video sam i smatram da je u svakom slučaju dobro da su skinuti lišajevi koji ih uništavaju, ne znam da li je to najbolje, ali mislim da je u svakom slučaju dobro. Stećci se široj jevnosti mogu prezentovati samo putem naučnih radova i ovakvim izložbama jer najveći broj ih se nalazi na mjestima kuda ne prolazi veliki broj ljudi, a neki su zarasli do te mjere da ih ne vidite ni kada ste 5 m od njih i tu vas neko bukvalno mora voditi za ruku.
Kada je riječ o Radimlji, smatram da se tu radi o kompilaciji stolačkih stećaka, a reći ću vam i to da su to uglavnom spomenici porodice Miloradovića-Hrabrena koji su podigli pravoslavne crkve na Ošanićima, Trijebnju i Klepcima, kao i manastir Žitomislić. Najbolja zaštita je objasniti ljudima da su to spomenici njihovih predaka i da se prema njima odnose sa poštovanjem...
N.M.
obnova vjerskih objekata
Otvaranje džamije u Lastvi
U subotu (17.07.2010. godine), u Lastvi kod Trebinja svečano je otvorena obnovljenja džamija čiju je obnovu vlastitim sredstvima financirao vakif Adamir Jerković.
„Nema sukoba civilizacija, nema sukoba džamija i crkava, nema sukoba vjera, postoje samo sukobi zamračenih umova", kazao je banjalučki muftija Edhem ef. Čamdžić u svom obraćanju vjernicima na svečanom otvorenju. Banjalučki muftija je u svojstvu izaslanika reisu-l-uleme, proglašavajući obnovljenu džamiju vlasništvom Islamske zajednice, ključeve i pravo otvorenja povjerio je vakifu Adamiru Jerkoviću koji je iz vlastitih sredstava finansirao cijelu njenu obnovu.
Iznoseći razloge zbog čega se odlučio novac uložiti u obnovu džamije u Lastvi Adamir Jerković je istako kako se odlučio na taj korak u znak aktivnog sjećanja na svog rahmetli babu Hasana koji se sredinom prošlog stoljeća iz Lastve preselio u Zenicu, ali i zbog njegovog svjedočenja islama te zalaganja za cjelovitost Bosne i Hercegovine.
„Ova džamija ima veliku vrijednost za islam i povratak ljudi na svoja ognjišta", pozivajući vjernike da ne dopuste da ona ostane samo nacionalni spomenik već i da aktivnu učestvuju u kreiranju svoje sudbine i sudbine svoje djece te da iziđu na predstojećim izborima i glasaju za cjelovitu Bosnu i Hercegovini.
Mostarski muftija Seid ef. Smajkić podsjećajući na činjenicu kako je obnova porušenih objekata naš dug prema našim precima ali i prema nama samima, zahvalio se Adamiru Jerkoviću na njegovom doprinosu u tom procesu ali i svim drugim ljudima koji nisu zaboravili svoj rodni zavičaj. Okupljenim vjernicima obratili su se još Zoran Sorajić, zamjenik načelnika općine Trebinje, Bajro ef. Agović, sekretar Mešihata IZ Crne Gore i Edhem Bičakčić, predsjednik Sabora IZ u BiH.
Okupljene vjernike iz skoro svih gradova naše zemlje posebno je oduševio govor banjalučkog muftije Edhem ef. Čamdžića. Naglašavajući činjenicu kako suživot i upućenost naroda u Bosni i Hercegovini nikada nisu niti će imati alternative muftija Čamdžić je zaključio: „Nema tolerancije jednosmjernog pravca, tolerancija i uvažavanje je dvosmjeran proces i stoga mi je drago da su na današnjoj svečanosti prisutni predstavnici Općine Trebinje. To je tolerancija koju zagovara Islamska zajednica u našoj zemlji."
U programu svečanog otvorenja su nastupili članovi hora Kevser iz Sarajeva i hafiz Jahja Imamović.
www.medzlis-trebinje.ba
ZAVRŠENA JUŽNA
KAPIJA STAROG GRADA
Na zidinama
Starog grada u Trebinju završeni su radovi na izgradnji južne kapije, za čiju je
izgradnju UNESKO donirao 70.000 maraka.
Riječ je o
kapiji na bedemu kojim je opasan Stari grad, građen u turskom periodu i koji bi,
uz buduće rekonstrukcije, ponovo dobio i kanal, takozvani hendek, kojim je kao
dodatna sigurnost od osvajačkih najezdi, kružila voda oko samih zidina,
dovedena iz Trebišnjice. Ulaz je urađen prema projektu u kome su, praktično,
isplanirana tri ulaza, odnosno, dva pješačka i jedan kolski prolaz.
“Iako su u njegovoj originalnoj gradnji na ovom južnom dijelu bedema bila samo dva otvora za pješake, uradili smo i treći zbog mogućnosti ulaska vozila hitne pomoći, vatrogasaca i slično”, kaže Vladimir Gudelj, načelnik Odjeljenja za urbanizam i građevinarstvo u opštini Trebinje.
Ovaj projekat zbog nekih dodataka ne predstavlja potpunu rekonstrukciju originalne Južne kapije, pa se čak ni kamenje kapije ne podudara sa starim načinom gradnje gdje je kamen nasumično postavljan,ali to ipak ne odudara od ambijenta. Jedan dio novca koji je ostao neiskorišten planira se iskoristiti za obezbjeđivanje tehničke dokumentacije za radove na rekonstrukciji hendeka, u kome bi mogla ponovo poteći voda.
Mnogo širi projekat revitalizacije Starog grada podrazumijeva i uklanjanje sadašnjeg asfalta i popločavanje svih ulica i trgova, a fasade bi trebale biti autentične, kamene, dok bi i krovovi na objektima morali biti pokriveni kamenim krovnim pločama... V.D.