RUPE NA KAMENOM MOSTU
prijetNJa ili joŠ jedno upozoreNJe
Da li su graditelji napravili neki previd ili mi prosto, mnogo godina kasnije,
neke stvari nismo smjeli da dozvolimo. Mislim na onaj silni teret za TE Gacko
za koga su mi pričali da je prešao preko ovog mosta. Navodno, tada je most
ojačavan nekim stubovima baš na ovom mjestu?!
Da li je to urađeno kako treba, i nije li most tom prilikom kritično oštećen?
“Kameni”, kako je označen na mapama, ili “Novi most”, kako ga je narod odavno zvao, našao se na prvoj stranici „Glasa Trebinja“, ali još niko javno nije reagovao.
Fotoreporter „Glasa“ snimio je rupe koje, ruku na srce, ni ja do tada nisam zapazio. Na slikama izgledale su mi i ozbiljno i opasno, ali ipak ne toliko kritično.
Da se desilo nešto zaista opasno, računao sam, neko bi valjda već reagovao. Zato sam otišao da provjerim, i zaprepastio se nad onim što sam vidio. Stanje mi izgleda mnogo gore nego što je to pažljivo oko “Glasovog” reportera zapasilo.
Naime, pukotione u asfaltu nisu nimalo naivne, i teško da su površinske. Nisu, reklo bi se, nastale pritiskom odozgo na sami asfalt. One ukazuju na dublji i opasniji problem i na malo složenije slaganje sila.
Nisam nikakav stručnjak za niskogradnju, ali sasvim je evidentno da je asfalt pukao “odozdo”, odnosno da su pukotinu prouzrokovala pomjeranja u podlozi ili u konstrukciji luka-nosača.
Tih pukotina, manjeg ili većeg promjera ukupno je desetak na “Kamenom mostu”.
Kakva je njihova unutrašnja struktura ne može se osmotriti spolja, pogotovo ne ovakvim, amaterskim opservacijama.
Ovo što vidimo i pretpostavljamo samo su logičke indikacije. Nipošto dokazi, međutim, postoji i nešto što miriše na dokaz da je most i u „konsturkcionoj krizi“, odnosno da je problem mnogo dublji i da je smješten duboko ispod pukotine u asfaltu.
Naime, bar jedan luk je oštećen, odnosno, jedan fragment mosta, i to ne onaj iznad vode, nego iznad zemlje, mislim da je u kritičnom stanju.
Na temelju čega to zaključujem?
Na lijevoj obali, pod lukom koji počinje i završava na tlu, trenutno je skladište koje služi onima koji čiste riječno korito. To skladište je uglavnom zaključano, ali nije zatvoreno, jer ga od nas, građana, dijeli providna, željezna ograda, tako da lijepo može da se vidi unutrašnjost.
Sasvim slučajno, ne računajući da tu može biti problem (jer su mi sumnjiviji bili veliki lukovi preko rijeke) zavirio sam u skladište. Ono što sam vidio u najmanju ruku me zaprepastilo. Naime, u svodu se lijepo vidi pukotina promjera 5-10 cm koja se pruža poprečno (sa jedne na drugu stranu luka).
Kako je ta pukotina puštala vodu u skladište, vjerovatno su je oni koji tu rade zatvorili nekom masom, da se voda ne bi cijedila po njihovom materijalu ili uređajima.
Nisam čuo da je ikada iko alarmirao ili upozorio bilo koga nadležnog da je taj luk mosta problematičan. Ne bar javno, a kako nema nikakve sanacije, vjerovatno ni službeno, mimo pažnje medija.
Pukotina je markantna i pod njom ne bih volio provesti ni deset minuta. Pogotovo ne kad preko mosta zatutnji kakav šleper ili cisterna sa gorivom. Ne znam šta se sve nalazi unutra, ali činjenice su nesporne i za laike. Navodim dvije koje prosto bodu oči...
1. Pukotina zapičinje na asfaltu i nastavlja se u neizvjesnoj dubini.
2. Ispod mosta, ispod gornje pukotine, nalazi se pukotina sličnog promjera.
Iz ovih činjenica, makar i laički, slijedi i zaključak da su te pukotine povezane, i da jednog trenutka, nadam se ne ubzo, mogu doći u neposredan kontakt, a možda i u sasvim haotičan i opasan odnos!?
Detaljna analiza mosta, naravno, napravljena od strane stručnjaka, morala bi biti egzaktnija i preciznija. Međutim, u ono „morala bi“, ja puno ne vjerujem, jer stručnjaci koje na ovakve stvari moraju upozoravati građani preko novina, u najmanju ruku, trebali bi da vrate diplome onim istim „profesorima“ i „dekanima“ koji su im se potpisivali u indekse.
Zaista nije normalno, da u ovakvom Trebinju, u gradu koji broji stotine visokoškolaca tehničkih struka, na ovakve stvari upozoravaju laici?!
Siniša Stanjević
GDJE JE SLABA TAČKA
Pretpostavljam, dosadašnja opterećenja, najviše su pogodila onu tačku koja je igledala najsigurnija, dakle – onaj oslonac, onu „stopu“ mosta koja se nalazi na zemlji (na lijevoj obali), a ne one sa kojih most počinje da se nadnosi na vodu.
Da li su graditelji napravili neki previd ili mi prosto, mnogo godina kasnije, neke stvari nismo smjeli da dozvolimo. Mislim na onaj silni teret za TE Gacko za koga su mi pričali da je prešao preko ovog mosta. Navodno, tada je most ojačavan nekim stubovima baš na ovom mjestu?!
Da li je to urađeno kako treba, i nije li most tom prilikom kritično oštećen?
Ja odgovora nemam, ali, računam za nekog su ovo sasvim jednostavna pitanja.
ODRŽAVANjA NIJE NI BILO
Da je most zapušten, svjedoče i stalaktiti pod lukovima. Koliko se vode ulilo u njegovu strukturu, u “ džepove“ koji se nalaze ispod kolovoza ili pobočno negdje u beton, vidi se samo po tamnim slivnim flekama na njegovoj „fasadi“. Most je jedno vrijeme bio simbol Trebinja. Redovno, nalazio se na razglednicama. Međutim do danas, osim kad su riješavana neka infrstrukturna pitanja, niko ga nije doticao. To što traje, traba zahvaliti samo inžinjerima i majstoprima koji su napravili jednu tako dugovječnu i, nadam se, još za ko ju godinu – pouzdanu građevinu.
NAKON HAVARIJE U TRAFO STANICI VOLUJAC
OBEZBIJEĐENO NORMALNO SNABDIJEVANjE STRUJOM
Od eksplozije koja se nedavno, u ranim jutarnjim časovima, oko 2 ujutro, dogodila na trafo stanici Volujac, potpuno je uništena krovna konstrukcija objekta, a zidovi su pomjereni iz ležišta.
Na sreću, dežurni radnik na trafo stanici nije povrijeđen, a šteta se procjenjuje na više od milion maraka.
Riječ je o havariji koja je, prema riječima direktora Elektrohercegovine Mira Krstovića, sve iznenadila, tim prije što je dan ranije izvršena redovna revizija cjelokupnog objekta gdje je konstatovano da je u izvanrednom stanju.
Radnik koji je te noći bio dežurni tvrdi da se ništa nije desilo spolja, već da je havarija nastala u unutrašnjosti objekta, jer je i on sam bio unutra, ali da nije siguran šta se dogodilo.
Svi prekidači i cjelokupna oprema su bili u odličnom stanju, kažu i ostali strčnjaci Elektrohercegovine koji su odmah u petak izašli na teren, zajedno sa policijom.
„U ovome je trenutku najvažnije da nije bilo povrijeđenih ili, ne daj bože, stradalih ljudi, a što se tiče samih potrošača, oni neće ispaštati zbog havarije, jer je odmah, istog dana, obezbijeđeno alternativno snabdijevanjer strujom“, istakao je novinarima Krstović.
On je objasnio da je, usljed havarije sa trafo stanice koja je relativno mlada, jer je sagrađena 1990. godine, a stavljena u pogon tek nakon rata, bez napajanja strujom ostalo više sela oblasti Trebinjskih brda i Trebinjske šume, od industrijske zone Volujac gdje se objekat nalazi, pa sve do Ivanice.
„Sva sela su još istog dana u prijepodnevnim časovima dobila struju, a u toku istog tog vikenda je spojena i Ivanica i neki privredni objekti u samom Volijcu“, rekao je kasnije Krstović.
S obzirom da je u pitanju montažni objekat, nije bilo teško ni da se poruši, ali će, kako smo saznali na terenu, trebati pola godine da se uspostavi novi.
U CJB Trebinje ni do danas niko nije potvrdio šta bi mogao biti uzrok ove havarije.
U želji da saznamo da li snabdijevanje strujom sa alternativnog voda ide po predviđenom planu, kontaktirali smo ponovo Mira Krstovića koji nam je objasnio da to alternativno napajanje, u stvari, podrazumijeva nove strujne izvode sa Razvodnog postrojenja u Trebinju, te da oni mogu poslužiti i kao trajno rješenje.
„S obzirom da se snabdijevanje strujom mora obezbijediti iz dva pravca, upravo zbog nezgoda koje se moraju uzimati u obzir, trudićemo se da trafo stanicu osposobimo što ranije“, naglasio je Krstović.
On dodaje da se nada da će se sa osposobljavanjem ovog objekta krenuti što ranije i da će Elektro Hercegovina dobiti pomoć iz sistema Elektroprivrede RS.
Sve će, međutim, zavisiti i od provođenja tenderske procedure, ali je, kako dodaje, realan rok da prođe nekoliko mjeseci dok se ne osposobi trafo stanica...
V.D.