Početna

DVODNEVNI SAJAM MEDA “MED FEST TREBINjE 2010”

dobra paŠa - zlatan kvalitet

Na Trgu slobode u Trebinju za Preobraženje i na sam ovaj praznik održan je, drugi po redu, Sajam meda i pčelarskih proizvoda “Med Fest Trebinje 2010”.

Manifestaciju na kojoj se, duž većeg dijela Dučićeve ulice, predstavio veliki broj pčelara, udruženja pčelara i privrednih društava koja se bave proizvodnjom reprodukcionog materijala za pčelarstvo, te veliki broj ljubitelja meda i pčelinjih preparata, otvorio je ministar vodoprivrede, šumarstva i poljoprivrede RS Radivoje Bratić.

On je ovom prilikom istakao da je ovaj saziv Vlade RS na fonu pomoći i podrške pčelarima Republike Srpske, te da su novčani podsticaji i donošenje prvog zakona o pčelarstvu u okruženju, samo jedan segment pomoći Vlade ovoj privrednoj grani.

“Mi intenzivno radimo i da zaštitimo ovaj slatki proizvod, kako bi se on lakše mogao izvoziti u inostranstvo, jer je naš med prava organska rijetkost sa rijetko ljekovitim i hranjivim svojstvima, čija se autohtonost mora zaštititi”, istakao je Bratić.

I načelnik opštine Trebinje Dobroslav Ćuk je istakao da će lokalna zajednica učiniti sve da se zaštiti autohtonost hercegovačkog meda, ali i da se Pčelarskoj zadruzi „Žalfija“ iz našeg grada obezbijedi što bolje djelovanje, jer je ova zadruga, kako je naglasio, učinila mnogo na promociji Trebinja i ovog dijela Srpske.

CRNOGORSKE I SRPSKE PČELE
 

Nakon što je vladika Grigorije blagoslovio ovaj skup, i sami smo se uvjerili u blagorodnosti hercegovačkog i crnogorskog meda, jer su, osim pčelara iz BiH, na sajmu učestvovali i crnogorski pčelari.

Jedan od njih, Miloš Glušac, pčelar iz Nikšića, kaže da su hercegovački i crnogorski med jednakog kvaliteta i da bi i med, kao i ova dva naroda, mogao slobodno biti jedno.

“Moje pčele su pored Bilećkog jezera i koliko god da idu na ispašu u Crnu Goru, toliko su i u Hercegovini, a tako se dešava i na hercegovačkoj strani, samo što je kod nas tegla meda od osam do deset eura, a u Hercegovini oko 15 maraka”, kaže Glušac.

Svoje proizvode u Dučićevoj ulici u Trebinju predstavio je i Dragoljub Šapurić, takođe Crnogorac sa granice, koji se četrnaest godina bavi pčelarstvom, a njegova  pčelinja društva su sa obje strane granice BiH i Crne Gore.

Kako reče, živi na relaciji Banjani - Trebinje, pa su mu tu i pčele.  

„U Hercegovini je proljetna paša bila veoma dobra, dok je u Crnoj Gori suša uticala na vrijesak, ali sam zadovoljan. Pčelari kažu da su na dobitku kad rodi svaka treća godina, pa sam i ja na dobitku“, sa osmijehom će Dragoljub.    

On priznaje da je kilogram  meda skup u vremenu krize, ali da se njegova cijena uvijek mjerila sa cijenom kilograma teletine, te da pčelari ne mogu davati med jeftinije, jer onda ne bi imali računice držati pčele.

Nikšićani su, kažu, nezadovoljni što se med ne sertifikuje, pa mu se kao takvom ne obezbijedi plasman van granica, već se mora prodavati “na pijacama i na kućnom pragu”, a od takvog se privređivanja ne može živjeti.

Ni penzioner iz Trebinja Vojin Grubačić, koji pčele vozi od Trebinja do Gacka, nije siguran da li njegove pčele koriste samo hercegovačku ispašu i da li, kada su u Gacku, prelete sa druge strane granice.

To, na kraju, i nije mnogo važno, naročito kada se zna da je Vojinov med na ovom sajmu bio među onim koji su se okitili zlatom, a stručni žiri potvrdio ono što njegove stalne mušterije znaju odavno – izvanredan kvalitet meda Grubačića.

Vojin je ujedno bio i pčelar sa možda najdužim pčelarskim stažom na sajmu, jer se kao mali dječak počeo aktivno baviti pčelarstvom 1947. godine.

Kaže da pčelarstvo nikada nije bilo njegovo glavno zanimanje, ali je uvijek dopunjavalo kućni budžet i pričinjavalo mu veliko zadovoljstvo.

Grubačićima, koji imaju pedesetak košnica, a ove godine su proizveli oko tonu meda ,pčelarstvo je višegeneracijski posao, u šta smo se i sami uvjerili, jer su sa Vojinom na sajmu bila i njegova djeca i unuci.

“Imam tri unuka, Boška, Stefana i Marka i jednu malu unučicu Jelenu, pa ove starije već pomalo uvodim u tajne pčelarstva, ali ću i malu Jelenu naučiti barem da kao djevojčica voli pčele, jer je ovo posao koji odmara dušu, ali i traži smirenost i opuštenost, koju pčele odmah osjete, pa je pčelarenje ujedno i recept dobrog zdravlja”, kaže Vojin.

Zlatna medalja je, međutim, bila naslovljena na njegovog sina, jer, dodaje Vojin na kraju, na mlađima svijet ostaje.

MED I NjEGOVI PREPARATI

A da, ne samo med, nego i preparati od meda, imaju izuzetno ljekovita svojstva, potvdio je Dragan Čolić, proizvođač biljnih krema i melema.

“Već 25 godina pravim preparate na bazi pčelinjih proizvoda i ljekovitog bilja, a do sada sam prodao na hiljade kutija. Svi su se pokazali izuzetno djelotvornim, jer je i ovo bilje i ovaj med takav”, dodaje Čolić, koji se i sam bavi pčelarstvom, a i njegov med je osvojio „zlato“ na ovogodišnjem „Med Festu“.

Na sajmu meda bila je i porodica  Barzut iz Bobana čije pčelinje društvo broji više od 200 komada.

Barzuti su stari hercegovački pčelari, a  nakon rata, u kome su morali da napuste domove  i  pčelinjake, proizvodnju su  obnovili prije jedanaest godina.

Osim meda, proizvode i medovaču rakiju, kao i rakiju od propolisa.

Dobitnici su  zlatnih medalja na sajmovima meda u Trebinju i Banjaluci.

„Ovo je  najmedonosnija  godina u protekloj  deceniji, a ove godine najkvalitetniji je med od žalfije. Ne treba se žaliti, ne samo ove godine, nego i u onim godinama kada med podbaci, jer se mora imati u vidu da poslije jedne dobre godine, gotovo po nepisanom pravilu idu dvije lošije, jer nekada paša podbaci, naročito u našim sušnim krajevima“, kaže Slobodan Barzut.

I njegov kolega Radmilo Govedarica iz Nevesinja, koji se pčelarstvom  bavi više decenija, zadovoljan je ovogodišnjom pašom za pčele, iako kaže da je u Trebinju bila bolja ispaša nego na sjeveru Hercegovine.

Jedini proizvod koga Govedarice nemaju u svome proizvodnom asortimanu  je matična mliječ. Odavno poznati  po proizvodnji livadskog meda, Govedarice su se odlučili i za proizvodnju propolis  kapi.

„Za to  treba malo više truda dok se propolis pokupi od pčela i proizvedu kapi, ali je prirodni antibiotik koji jača imunitet. Nazivaju ga i  lijekom budućnost. U Nevesinje dolaze ljudi sa svih strana da kupuju naše propolis kapi, a posebno ih traže  za djecu koja imaju problema sa upalama krajnika“ priča Radmilo.

Ono što je posjetioce još privuklo štandu Govedarica bile su i tegle kristalisanog meda, a Radmilo kaže da se med  upravo poznaje po kristalisanju.

„Svaki med koji se ne kristališe nije prirodan. Teže se kristališe med od vrijeska, dok se livadski med brže kristališe.  Hercegovački med je autentičan i ekološki najkvalitetniji u Evropi “, reče nam kratko ovaj pčelar na kraju.

Izuzetan kvalitet meda, ali i opremljen i slikovit štand, imao je i manastir Tvrdoš, koji je, osim vina, čuven i po proizvodnji meda i ulja.

“Ima već deset godina kako smo oformili veliki pčelinjak sa oko 150 društava, a sav med, godišnje proizvodnje oko dvije tone, prodamo u manastiru, gdje dolazi veliki broj poklonika i kupuje i vina i ulja i med. Osim samog meda, imamo široku paletu pčelinjih proizvoda, polenov prah, propolis, matične mliječi, kao i specijalne proizvode meda pomiješanog sa kandiranim voćem i sl.”, rekao nam je kratko otac Porfirije iz Tvrdoša.

Ljekovito bilje hercegovačkog krša i smirenost tvrdoških monaha zasigurno su uticali da ovaj med ima izuzetan kvalitet.

Organizatori ovogodišnjg Sajma meda su Pčelarska zadruga Žalfija iz Trebinja, uz podršku Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS i Administrativne službe opštine Trebinje, a zanimljivo je da je finansijsku podršku pružila i italijanska pokrajina Toskana i Međunarodna organizacija UCODEP.

Sajam meda će se, kako je rečeno u Organizacionom odboru, održavati i narednih godina kako bi postao prestižna tradicionalna manifestacija i okupljao sve veći broj pčelara i proizvođača iz ove poljoprivredne grane.

Organizatori se nadaju da će im se naredne godine na „Med Festu“ u Trebinju pridružiti i ostali pčelari iz zemalja okruženja…

MEDALJE I POKLONI ZA NAJBOLjE

Proglašenjem najboljih uzoraka meda i najopremljenijih štandova, drugog dana sajma, zatvoren je “Med Fest Trebinje 2010”.

Nagradu, odnosno vaučer od 500 maraka, za najbolju marketinšku prezentaciju na sajmu, koju je dodijelio Projekat USAID Farma, dobio je štand braće Barzut iz trebinjskog sela Bobani.

Dvadeset jedan od nekoliko desetina uzoraka meda koji su predstavljeni na dvodnevnom sajmu osvojio je zlatnu medalju, dok su najbolji među njima bili uzorci meda Rada Radovanovića, Nedeljka Pažina i Spasa Vujovića, sva tri iz Trebinja.

Ovoj trojici pčelara su Italijanska organizacija za promociju poljoprivrede UCODEP, Savez udruženja pčelara RS i Pčelarska zadruga Žalfija uručili po jednu vrcaljku za med.

Ostali nagrađeni su med Jova Čičkovića, Milivoja Kovačevića, Milana Buđena, Rada Ninkovića, Inge Krešić, Željka Bajevića, Radmila Grubačića, Dragana Čolića, Vlada Anđelića, Dragana Borčanina, Radomira Brajića, Obrada Koraća, Đoka Gudelja, Miodraga Ćurića, Mladena Bjelice, Dragiše Jovanovića, Radmila Govedarice i Slbodana Barzuta.
Vesna Duka

RAZVOJ

PREDSTAVNICI IRB U POSJETI ISTOČNOJ HERCEGOVINI

ulaganja za dobrobit lokalne zajednice

Predstavnici Inve­sticiono razvojne banke RS obilazili su sredinom avgusta istočnu Hercegovinu, gdje je do sada uloženo i još uvijek se ulaže nekoliko miliona maraka kreditnih sredstava iz ovog fonda.

Kako je prilikom posjete Hotelu Platani i Vinariji Vukoje u Trebinju, prvog dana posjete, kazao direktor IRB Milenko Pavlović, ova banka je do sada u istočni dio Republike Srpske plasirala oko 130 miliona maraka i sve je namjenski potrošeno.

On je dodao da će IRB i ubuduće podržavati sve razvojne projekte ovoga kraja koji su u interesu i lokalnih zajednica i Republike Srpske.

Pavlović je još pojasnio i to da je IRB odobrila Vinariji Vukoje 500.000 maraka, Hotelu Leotar 2.400.000, te da su Mljekari Pađeni u Bileći do sada odobrena tri kredita od 390.000 maraka, a Planinskom dobru Nevesinje 3.270.000 KM.

„S obzirom da se velika vina rađaju samo u velikim vinogradima, mi smo odlučili da uđemo u projekat sadnje novih 20 hektara vinove loze, za šta smo uzeli kredit od IRB-a koja jeste velika investicija, ali se nadamo da će nam se isplatiti, jer je u pitanju i visoka tehnologija koja sve prati“, istakao je prilikom posjete predstavnika IRB-a vinogorju Vukoja jedan od vlasnika Radovan Vukoje.

On je, kako kaže, izuzetno zadovoljan uslovima kreditiranja IRB, a slično razmišljaju i u Hotelu Platani, čiji direktor Rade Ružić kaže da je 2,4 miliona maraka od IRB utrošeno za proširenje i opremanje novih hotelskih kapaciteta, odnosno, novog hotelskog dijela sa 22 sobe, restoranom i ljetnom baštom sa 40 stolova.

Branilav Subotić, direktor fonda za razvoj istočnog dijela RS tvrdi da IRB poštuje komparativne prednosti utvrđene strategijom razvoja RS, gdje su apostrofirani poljoprivreda i energetika, ali i kada je u pitanju turizam, naročito onaj vjerskog karaktera koji je posebno razvijen u istočnoj Hercegovini.

Subotić je podsjetio da je na područje same opštine Trebinje do sada plasirano oko 14 miliona maraka kreditnih sredstava ove banke i da je otvoreno oko 60 novih radnih mjesta, ali je na ovaj način angažovano i dosta dodatne radne snage. 

Posjetu Hercegovini predstavnici IRB nastavili su nakon Trebinja Bileći, gdje su obišli Mljekaru Pađeni u Planoj i Planinsko dobro Nevesinje...

V.D.

KONAČNO RJEŠENE PROBLEMA AUTOBUSKE STANICE

Zbog dugogodišnjeg neriješenog problema autobuske stanice, vlasti u opštini Trebinje su odlučile da se gradi novi stanični objekat, što je verifikovano i nedavnom skupštinskom odlukom.

„Nakon obilaska nekoliko lokaliteta, mi smo, zajedno sa stručnjacima iz urbanizma i građevinarstva, odlučili da je najpovoljnije mjesto u krugu bivše vojne kasarne, ali se autobuska stanica mora riješiti i na način da zadovoljni budu i građani Trebinja i bivši radnici Trebinjeprevoza koji je nekada gazdovao starom autobuskom stanicom“, objašnjava načelnik opštine Trebinje Dobroslav Ćuk.

On tvrdi da se problem mogao riješiti mnogo ranije, ali je sve u zastoju zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa i uknjižbi kod starog objekta, a, s obzirom da proces rješavanja ovog problema može trajati godinama, građani, kako kaže, ne mogu biti taoci ove problematike.

„Ja sam ranije donio odluku da se autobuska stanica zatvori zbog neuslovnosti, kao i odluku o privremenom rješenju autobuskog stajališta kod zgrade Elektroprivrede RS, ali, s obzirom da je problem veoma kompleksan i da se tamo ne može raditi rekonstrukcija prije nego se riješe navedeni problemi, mi ne možemo čekati“, kaže Ćuk.

On, međutim, dodaje da ni bivši radnici Trebinjeprevoza neće ostati nezbrinuti, jer će i nova autobuska stanica zapošljavati nove kadrove.

Vladimir Gudelj, načelnik Odjeljenja za urbanizam i građevinarstvo opštine Trebinje kaže da je rješenje izmještanja autobuske stanice u bivšu kasarnu pokušaj da se izađe iz ćorsokaka koji traje dugi niz godina, jer su problem vlasnički odnosi i sanacija preduzeća.

„Zato smo se odlučili za ovu drugu ideju, na kojoj bi gradili autobusku stanicu u krugu bivše kasarne koja je pogodna i zbog već riješenog regulacionog plana, u kome pravcu bi se i grad širio, ali i zbog činjenice da tamo već postoji bivši vijni objekat koji bi se mogao renovirati“, kaže Gudelj.

Pogodnost nekadašnje menze u vojnoj kasarni je i taj što je regulacionim planom ona predviđena kao poslovni objekat.

Ovaj objekat je za sada predviđen kao  prizeman objekat sa eventualne dvije etaže, a imaće petnaestak perona i stotinjak parking mjesta.

„Stanica će, prema sadašnjem planu, imati osam perona, kao i četiri perona za autobuse na čekanju i jedan pristupni peron da putnici koji dolaze autobusom na stanicu ne moraju ulaziti u objekat, a što se samog objekta i njegove nadgradnje tiče, temelji bi se sigurno morali ojačavati i zidovi takođe, ali je to posao drugih“, objašnjava Gudelj.

Mogućnosti nadgradnje na ovaj objekat su više od dvije etaže, pa bi nova autobuska stanica na gornjim spratovima mogla imati različite sadržaje...         V.D.

Iako bivše kasarne u BiH predstavljaju državnu imovinu, na kojoj se ne  preporučuju  radovi dok se ne donese Zakon o državnoj imovini, u opštini Trebinje smatraju da se ipak na ovom lokalitetu može graditi autobuska stanica.

„OHR je dozvolio izuzetke u ovom smislu, jer je u pitanju objekat od javnog interesa, pa mislim da će Komisija za državnu imovinu dozvoliti mogućnost da se takav objekat gradi“, kaže Vladimir Gudelj...