135. nevesinjska olimpijada

PADAJU STARI REKORDI

Nevesinjske trke prestižne za odgajivače konja širom bivše Jugoslavije, ali, i dalje, veliki su izazov za sportiste amatere. Na Bratačkom lugu, konjskim trkama, prisustvovalo oko 10.000 ljudi. Stari favoriti potvrdili svoj prestiž i svoje vrijednosti...

Ovogodišnju Nevesinjsku olimpijadu oisvježila je kiša, tako da se u ravnici, u Bratačkom lugu, lakše disalo. Program je, inače, bio standardan bar onog posljednjeg dana, ove godine u nedelju 15. avgusta.

Olimpijada, naravno, sastavljena je od svega pomalo. Organizator nastaji da joj dâ  što šarolikiju crtu, kako bi privukao što više posjetilaca.

Ove godine, na konjskim trkama, u nedelju već pomenutog datuma, neko je izračunao da je bilo 10.000 duša. Do ove cifre, pretpostavljam, došli su oni koji su na glavnoj “kapiji” brojali automobile, ali to nije jedini način da se svrati u Bratač.

Inače, cijela sedmica prošla je u znaku Olimpijade, u ravno osam takmi­čarskih dana. Niz sportskih i kulturnih manifestacija samo je krunisano konjskim trkama koje, i dalje, izazivaju izuzetno veliku pažnju.

Oni koji se bave kaluklacijama kažu da je ovih avgustovskih dana u Nevesinju pred publiku izašlo 1.200 sportista, a u nedelju oboren je rekord i u broju kafana- šatora. Ove godine bile su 24 i iz većine drmala je muzika raznih vrsta.

Šta sve takmičare privlači u Nevesinje teško je reći. Iako novčane nagrade nisu nimalo simbolične, i za mnoge, posebno on nezaposlene, solidan su motiv da nastupe, ipak, stičem utisak, dominiraju oni pravi takmičarski motivi. Uz njih i rivalitet između Gacka i Nevesinja. Iz ova dva susjedna grada najviše je takmičara. Međutim, ne ostaje sve na nadmetanju i konkurenciji. Po potrebi, kad se pojavi jak protivnik sa strane, kao što je ekipa iz Vojvodine, sastavljena od kolosa među kojima nema niko ispod 150 kila, Nevesinjci i Gačani se udruže, i pobjede čak i u povlačenju konopa.

Olimpijada, naravno, ima i svoje zvijezde. To su oni ljudi, ne obavezno momci, koji pobjeđuju godinama. Jedan od njih je Radomir Andrić. On uvijek može da pobijedi u nekolike discipline. Ali, on pruža šansu i drugima, međutim, kad je na biljegu, ne štedi ni sebe ni protivnike. Ove godine bez problema, rutinerski, pobijedio je u trci u džaku.

Kad je na red došlo penjanje na stub, pomalo sam strepio za Radomira, jer se prošle godine pojavio jedan mlađi takmičar koji se kao mačka popeo nebu pod oblake, međutimi, ove godine, kiša mu je pomrsila planove. Pala je nešto prije takmičenja, stub se ovlažio i takmičari su, umjesto gore, krenuli dole.

Kliznuo je i legendarni Danilo Mrković u Nevesinju poznat po nadimku Papa, koji se penje redovno na stub iako mu je preko 60 godina, tako da je Radomir na stubu brzo i lako, gotovo nehtijući, došao do pobjede.

U skoku u dalj pobijedio je Hercegovac koji leti bez krila. Riječ je o Zoranu Šukoviću koji se, takođe, pretplatio na nagrade.

On je i aktuelni rekorder u skoku u vis. Godinama, po Hercegovini, gdje je god kakvo takmičenje, Zoran pobjeđuje. Njegovi skokovi uvis s mjesta izazivaju veliku pažnju. Ipak, ove godine, nije dostigao svoj rekord od 150 cm. Pobijedio je, nekako neočekivano, Stanko Jerotić iz Bogatića.

I ove godine mijeh je izdržao sve nevesinjske i susjedne delije. Kako ga je mesar Stajić podvezao niko ne zna, mada, pravila su poznata, tu nema neke naročite tajne. Skakali su i oni najteži, ali i oni najlaganiji. Ovu dusciplinu pratilo je mnogo aplauza, i još više smijeha.

Na kraju, iako je Mijeh bio pobjednik, dodijeljena je nagrada Danilu Mrkoviću Papi, ali samo za umjetnički utisak.

Bilećani ne dolaze baš najmaso­vnije na Olimpijadu. Ipak, ima ih. Ako se ovako nastavi, ima mnogo šanse da ih sustignu Trebinjci kojih je sve više. Ove godine u Nevesinje se uputila i jedna grupa motorista.

Trebinjci se nisu takmičili kao lani, mada su jedni druge nagovarali, ali odvažio se jedan Bilećanin (Borislav Hrnjez), i pobijedio u trci sa kašikom u ustima u kojoj stoji jaje. Jaje koje, jasno, mora doći čitavo na cilj.

Bacanje kamena s ramena ovdje je veoma poštovana disciplina. Nije mnogo važno ko će i kako skočiti na mijeh, ali za mnoge stvar je prestiža ko će više hitnuti kamen. U ovoj disciplini minulih godina bilo je i gostiju,  bilo je i profesi­onalnih bacača kugle, ali, kad se oni malo zaborave, domaći kadar i dalje prednjači.

Posljednjih godina bilježimo potpunu dominaciju Boška Kovačevića. Bacalo su u šest serija, i u svih šest on je bio najbolji (bacao je preko 16 metara). Moj je utisak da Kovačević na interesantan i samo njemu svojestven način vlada tehnikom, i da u njegovom trijumfu snaga ne presuđuje, ali ko zna...

U bacanju kamena s ramena drugi je bio Dražen Kuljić a treći Goran Zubac, koji nastupa i u drugim disciplinama, i zajedno sa svojim bratom Draganom, koji je godinama najolji u povlačenju klipa,  on je već simbol Olimpijade.

Iako su mu mnogi govorili “da se ne forsira”, on je bacao kamen, i, eto, usput, osvojio treće mjesto i dar za svoju simpatičnu kćerkicu koja ga je pratila na takmičenju.

Trku na 1.500 metara publika nekako previđa. Hercegovci, reklo bi se, nisu za trčanje. Zato, iako je zaslužio, pobjednik Nenad Tošović iz Rogatice nije dobio neki naročit aplauz.

U potezanju klipa Dragan Zubac je totalni favorit. Ove godine u finalu pobijedio  je dostojnog partnera Dalibora Zelena iz Apatina. Doduše, šta bi se desilo da se u finalu sastao sa bratom Goranom, teško je prognozirati. Naime, Goran je podijelio drugo i treće mjesto sa  Daliborom Zelenom iz Apatina, iako ni jednom naje pobijeđen (ali je jednom “remizirao”).

Potezanje konopa bilo je ono pravo, veliko finale prije konjskih trka. Očekivao se oštar i nepoštedan, naravno i potpuno neizvjestan sukob.

Na jednoj strani našli su se Hercegovci, Gačani i Nevesinjci, a na drugoj Vojvođani (ekipa “Naftagasa” iz Novog Sada). Hercegovačka ekipa (Srpski SOKO) dobila je, mada je teško objasniti kako jer je znatno lakša od protivničke. Da li je pobijedila opet neka naša “tehnika” ili samo “volja pusta” teško je reći.

U konjskim trkama, uku­pno, nastupilo je  29 grla (najvi­še do sada)

U trci velikih rasnih konja pobijedilo je grlo Overplej i svom vlasniku (Zijadu Tahriću iz Bihaća) donijelo nagradu od 4.000 KM. Drugo i treće mjesto pripalo je grlima Žarka Dragićevića iz Gacka.

U trci polukrvnih i arapskih konja dvije medalje osvojila su grla vlasnika Steva Teletina (o kome je “Glas” ranije pisao) iz Nevesinja. U trci bosansko-brdskih konja najbrža je bila Zvjezdana Jefta Mučibabića iz Gacka...

M.N.

RUSI U NADANIĆIMA

Veliki narodni sabor u Nadanićima, koji se tradicionalno održava na Sv. Iluju pred mjesnom crkvom, ove godine pobudio je posebnu pažnju jer je nastupio ruski folklorni ansambl iz Kostrome.

Rusi su nastupili ovog ljeta i u drugim mjestima, i svugdje pobrali su samo ovacije. Riječ je o brojnom i mladom ansamblu sa velikim potencijalom.

Iako je u par navrata nestajalo struje, iako su pojačala ѕanijemila, Rusi su pjevali bez mikrofona, i podigli sve okupljene na noge.

U Nadanićima je bilo i nadigravanja i nadpjevavanja. nastupile su i najbolje pjevačke grupe Istočne Hercegovine, u Nadaićima se čula ona prava, izvorna ganga, tako da žiri nije imao nimalo lak posao.

U sportskim disciplinama ovdje se već sve zna. Uz poznate  Gačane, koji prednjače u sportskim i viteškim disciplinama, dostojan partner i protivnik bili su gosti iz Nevesinja.

I jednim i drugim, ovo je bila prilika da provjere svoju snagu i pripremljenost pred Nevesinjsku Olimpijadu.

RAŠTANIJADA

 Iz rodnog mu mediteranskog zaleđa i obale doneli su ga posle rata doseljenici iz Hercegovine, gde je, pored Dalmacije, uspešno hranio generacije, kad pripreti glad. Od 2007. u Gajdobri se na Petro­vdan, seosku slavu, okupe najveći majstori kuvanja raštana, pa uz druženje, pesmu i igru odmere snage pored kazana, a sve uz biljku koja “raste u kamenu”.

 Naše neznanje eliminisao je Nenad Pjanić iz ekipe “Lazin trg”, koji nam objašnjava da se specijalitet od ove dvogodišnje biljke pravi od pet sastojaka: vode, krompira, soli, mesa i, naravno, raštana. Nekada su u Herecegovini, po pravilu, kao dodatak da se zamrsi, korišćene govedina i ovčetina, međutim, s novim teritorijama idu i novi običaji, pa je u Vojvodini ravnoj u igru ušla svinjetina ili kombinacija narečenih.

n Kuvanje dugo tri-četiri sata, a sve po julskoj žegi, najbolje se podnosi uz vitamine iz flaše (naročito onaj pivski B), ili drugo osveženje. Neki su se opredeljivali i za žestoke malingane. Kao za inat, raštan je obično na trpezama u hladnim mesecima, vele da je najbolji tokom mraza, no kada ga svaka gajdobranska duša ima u bašti, nije problem ni leti pokazati čari lokalnog delikatesa s istorijskom patinom.

 Tajna kuvanja, osim kvaliteta sastojaka, leži u njihovoj pravoj meri i tempiranju vatre, kako jelo ne bi bilo previše suvo, masno, sirovo ili prekuvano.

Saznajemo da ideja o Rašta­nijadi potiče iz glave Vladimira Šušića, čoveka koji je posle našeg divana s Nenadom obradovao pred kamerama kolega fanove i drugare iz višestruko nagrađivane pevačke grupe “Zvuci s kamena”.

 Bivše “Gajdobranske letnje igre” prerasle su u “Petrovda­nske svečanosti”, a od pet ekipa iz 2007. takmičenje u kuvanju raštana poraslo je na 17 timova, koliko se prekjuče skupilo kraj vatri. Nije to najbolje što Gajdobra može, lane ih je bilo gotovo dvostruko više. Da li kriza ili kotizacija od 2.000 dinara po timu, tek, ove godine kuvari su bili nešto stidljiviji. Redovno se ovde okupe ekipe iz Silbaša, Novog Sada, Bačke Palanke, Trebinja i drugi majstori s teritorije koja se danas politički korektno zove region. Već dva dana ranije u goste je zemljacima došlo oko 300 zavičajaca iz okoline, BiH i Hrvatske, a sve zbog Petrovdana, jakako.

 Dok smo se kupali u dimu i znoju, usmerili smo pažnju na momke koji su odmerili snage u disciplini bacanja kamena s ramena. Komad težak 7,3 kilo­grama, mada se neki kunu da ima preko deset, donesen je iz Nevesinja, tek da ne bude zabune. Kombinacijom snage i tehnike, posle dve serije i finala lovor je odneo Risto Vujadinović, zvani Striko, a ostali imaju godinu dana da vežbaju i dovedu se u red.

 Leti kamenje i preko osam metara, izgleda da je raštan zdravo dobar. Pošto se uz guslare, a svirao niko drugi do čiča Dobrivoje, folkloraše i hranu najbolje uživa crvenih dlanova, na scenu su stupili potezači konopca, druge, tradi­cionalne sportske discipline Raštanijade.

 Veče je odmaklo, kazani se hladili, što nas dovodi do pobednika ove neobične disi­pline. Zlato su odneli momci iz domaćeg tima “Galerija”, drugi je “Velež”, komšije naravno, dok se bronzom imaju zadovoljiti “Dragači” iz Silbaša.

U restoranu “Lipa” imali su posle dovoljno vremena i prilike da ugovore novi megdan dogodine, isprave greške i uživaju u slasti pobede. O raštanu da ne govorimo...

(Dnevnik)