Sport

Obilježen jubilej 60. godina PK Leotar

DELFINI SE VRATILI NA START

Spuštanjem cvijetnog vijenca na obali Trebišnjice na poznatom trebinjskom “Startu”, gdje su se nekada okupljali i radili trebinjski plivači, započela je svečanost obilježavanja 61. godine osnivanja i 60 godina od kada se takmiče članovi plivačkog i vaterpolo kluba Leotar. Čast da vijenac spuste u Trebišnjicu su imale legende trebinjskih vodenih sportova Olga Savić, Rajka Kebeljić, Ljubiša Anđelić i Rara Saradžić, kćerka takođe legende trebinjskog plivanja Miralema Rare Saradžića. Pored njih na obali Trebišnjice su bili dr Neđo Likić, dr Savo Kukurić, Zoran Kukureković, Ivo Kolić, braća Ugrinčić, Mišo Borković, Zenka Ćatović, Milenko Milenković, Mizo Velijević, Miško Kruševac, Dule Čučković, dr Uglješa Anđelić, Rade Aleksić, Braco Primorac, Mirko Ivanović, Miki Đurašević, Mladen Jokanović, Vlado Kukurić, supruge umrlih Leotaraca Rare Saradžića Branka i Milana Vukasovića Zorica ... kao i brojni poštovaoci trebinjskih plivačkih legendi.

Na Startu nisu bili Miralem Saradžić, Milan Vukasović, Salih i Smail Zubčević, Pasko Šoletić, Miško Stefanović, Tomo Kopić, Bahra Omanović, Luka Ciganović, Blažo Kovačević, Vojo Berak, Miro Porobić, Mile Lucić, E. Maljević - umrli članovi Leotara, u čiju su čast i spomen živi članovi i trebinjske plivačke i vaterpolo legende spustili cvijetni vijenac u Trebišnjicu, koji se kao nekom višom silom zaustavio upravo na startu i mjestu njihovih velikih uspjeha. Nije bilo gromoglasnog navijanja i eha sa tribina, ali bilo je sjete i ponosa.
Među onima, koji su došli odati počast i sjetiti se velikih imena bio je i načelnik opštine Trebinje dr Dobroslav Ćuk, koji je tokom večeri biranim riječima govorio o plivačkim i vaterpolo legendama. Na žalost na Start nije došao niko od aktuelnog rukovodstva PK Leotar, što je legendama teško palo. Wima dostojanstvo nije dozvolilo da komentarišu gest svojih “nasljednika”.

Zabilježili smo prve impresije trebinjskih plivačkih i vaterpolo legendi:

Zoran Kukureković: Drago mi je da mi se pružila prilika da dođem. Evo došli smo malo ranije iz Dubrovnika, ja i Ivo da se podsjetimo. Malo smo prošetali pored Trebišnjice, pored mosta. Vidjeli smo stari Start i onaj najstariji Start. Ne vjerujemo da je prošlo 60 godina. Ja slavim ne samo 60 godina kluba, nego i 60 godina da sam vidio more i naučio plivati. Tačno sam prije 60 godina naučio plivati. Lijepe su to uspomene, nema dana a da se ne sjetim staroga drugarstva i staroga plivanja i kasnije vaterpola i lijepih trenutaka i mogu reći lijepih uspjeha. Neću zaboraviti ni 1957. godinu i juniorsko prvenstvo države, tada velikog uspjeha i kasnije u vaterpolu. Radujem se da ću vidjeti svoje drugove ponovo. Ne bih volio napominjati imena, jer se bojim da nekog ne izostavim, ali moram početi od Uglješe Anđelića, od Vuka Roganovića koga sam naslijedio kao rekordera u prsnom stilu i od koga sam sve naučio, ne samo u plivanju, nego i struci, slijedio sam ga nekako i dalje. Zatim od Vasa Novakovića, pokojnog Bimba Vukasovića, a onda i ovih mlađih, koji su za nama došli. Tu je Ljuba tu je neizostavno pokojni Blažo Kovačević, zatim je tu Mladen Jokanović legenda, zatim Olga Savić, Đulsuma, Đida Ćerimagić... bilo je jako puno dobrih plivača i dobrih vaterpolista i to je jedna divna uspomena. Bilo bi dobro da se u Trebinju nastavi dalje i da Trebinje opet krene uspjehom. Plivanje je dobar preduslov za vaterpolo, pa neka se krene od plivača. Činjenica je da Trebinje ima bolje plivačice od plivača, pa radi toga treba biti strpljiv. Plivanje je bazični sport po meni. Ja sam insistirao da i moje kćeri plivaju, jer sa plivanjem se počinje, nauče se sportske navike, nije lako trenirati po nekoliko sati dnevno, a onda se tu iskristališe, od čega poslije bude i rukometaša, košarkaša, nogometaša i svih ostalih. Mislim da je plivanje bazični sport i ono razvija navike. Qudima, koji sada vode Leotar bih preporučio da budu entuzijasti kakvi su bili Mladen Jokanović, Blažo Kovačević i Miro Porobić.

Ivo Kolić: Impresioniran sam dolaskom ovđe, rado se sjećam svoga boravka u Trebinju i rado se sjećam nastupa za Leotar i drago mi je što sam uspio doći na festu i da se mogu sjetiti svega lijepoga što je šport mogao dati. Rado se spominjem i prvih početaka Leotara i plivanja i vaterpola s lijeve strane, a prije i desne strane vaterpolo igrališta, ako gledamo odavde ka pravoslavnoj crkvi. Poslije je igrališe bilo s druge strane i tu sam igrao i ja. Bilo je lijepo, ali teško je to opisati kako je bilo igrati, natjecati se, pobjeđivati. Bili smo prvi. Svaka utakmica uopće me činila sretnim, svaki dolazak ovđe. Leotaru je bilo suđeno da živi i ja vjerujem da će se on obnoviti postepeno, doduše ne odmah, ali postepeno ćemo ovđe imati klub, koji će okupljati i plivače i vaterpoliste. Biće to zdrav i simpatičan športski klub.

Mizo Velijević: Poslije toliko godina prvo sam sreo Zorana Kukurekovića i Iva Kolića i veoma mi je drago što su oni tu došli. U klubu sam počeo plivati kao pionir, tada je start bio poprečan od topola na ovoj strani, prema Čučkovića baštama. Rara me je doveo i ja sam sa pionirima počeo plivati leđno i kraul. Nije bilo teško angažovati plivače, Stari Grad, Banje su bile pune plivača. Poslije sam prešao na vaterpolo. Prvo su me vaterpolu počeli učiti braća Ugrinčić, Milan i Branko. Igrao sam u odbrani, pa sam u početku bio kao rezervni igrač Zoranu Kukurekoviću i Radu Aleksiću. Ulazio sam u igru, bilo je lijepo. Vaterpolo vremena u vrijeme Bimba i ostalih se ne zaboravljaju. Sjajni su bili Qubiša Anđelić, Vaso Novaković, Ivo Kolić je imao strahovit udarac. Volio sam da gledam i da igram. Zadovoljstvo mi je što sam ih sreo poslije ovoliko godina. U bivšoj Jugoslaviji je bilo malo gradova sa tako jakom gradskom ligom. I u Gimnaziji se igrala vaterpolo liga, gdje je to bilo tako. Atmosfera je bila sjajna, a na tribinama je bilo mnogo više gledalaca nego na fudbalu, a atmosfera je bila sjajna, a uokolo pune lađa i kajaci.
U Trebinju se svako bavio sportom. Na utakmice i plivačka takmičenja smo dolazili lađama, a kada bi Leotar dao gol skakali smo u vodu u haljinama.

Vojo Prelević: Svega se sjećam sa dosta sjete, vraćaju mi se slike sa Starta, naročito mi se vraća miris Trebišnjice, koji sam baš osjetio i sada kada sam dolazio. Ostalo je tipična priča...

Olga Savić: Pogledajte ove ljude, sve su to legende, sjajni plivači i vaterpolisti. Puno mi je srce kada ih vidim, ali ne mogu se oteti sjeti, jer nema mnogih, koji na žalost, nisu dočekali da vide koliko ih Trebinje poštuje. Ovo je sjajna prilika da se podsjetimo na protekla vremena i da mlađi zabilježe mnogo toga i pamte one, koji su utemeljili trebinjske sportove na vodi.

Rajka Kebeljić: Istovremeno sam i srećna i tužna. Srećna jer još jednom vidim one, sa kojima sam provela mladost baveći se plivanjem, ali i tužna, jer mnogih više nema. Ponosna sam na ove generacije, koje su proslavile trebinjsko plivanje i vaterpolo. Vjerujem da će biti još prilika za okupljanje, jer kako vidite ova prijateljstva su neraskidiva. Mi smo jedna velika porodica, koju je Trebinje poštovalo.

Braco Primorac: Vremena na Startu se ne mogu zaboraviti, to je život. Pored sporta najbitnije nam je bilo druženje. Imali smo loše uvjete, ali sve smo zdušno odrađivalo koliko smo maksimalno mogli. Lijepo je vidjeti staro društvo, neke prepoznati, neke ne prepoznati. Lijepo je to, tu su sjećanja, prošlo je 60 godina. To je životni vijek, a mnogi takav životni vijek i ne dožive. Žao mi je što mnogih nema s nama, ali život je takav. Nadam se da ćemo se češće viđati.

Zorica Vukasović (Bimbova supruga): Drago mi je da su me se sjetili, ali suze naviru svaki čas. Gledam kako se lijepo pozdravljaju i teško mi je što moj muž nije ovdje.

Branka Saradžić (Rarina Supruga): Drago mi je što me nisu zaboravili, ali izuzetno mi je teško.

Ljubiša Anđelić: Večeras sam malo uzbuđen, jer smo se poslije ovoliko godina sastali. Uzbuđenje je veliko i zbog toga što susrećem one ljude, koji su davno otišli, a koji su bili sa nama, ali i zbog toga što smo izgubili dosta plivača i plivačica. Za mene je ovo velika noć i mislim da će druženje protivcati u evociranju uspomene i podsjećanju na sve ono što smo mi preživjeli prije 60 godina, kada smo počinjali, a to je vrijeme mladosti, kada je bilo najljepše čovjekovo vrijeme. Mi smo osnovali klub prije 60 godina. Poslije 1965. godine postali smo anonimni, jer nas poslije niko nije spominjao, a kada je došao ovaj novi klub, izgledalo je kao da su svi na nas zaboravili.

Milan Ugrinčić: Meni je sve ovo za neprepoznati, jer dugo nisam bio ovdje u Trebinju, gotovo četrdeset godina, ali sam se jako obradovao da vidim sve ove ljude, nisam ih sve prepoznao ali podsjetio sam se. Dobro je, dok je u moje vrijeme trajalo bilo ne fantastično, ne znam kako je sada.

Branko Ugrinčić: Kao da sam juče otišao odavde, a tolike godine nisam bio tu, a prolazili su i toliki drugi životi. Trebinje, plivanje, vaterpolo pod mostom sve je na mene ostavilo pečat.

Vlado Kukurić: Ja sam došao za predsjednika kluba da bih “nahranio” ovu djecu, koja su tu plivala i učila plivati. Iz Crvenog krsta smo donosili marmeledu, xem, iz Lazareve pekare hljeba, njih niko nije mogao nahraniti, jer su plivali, plivali i samo plivali.

Miki Đurašević: Večeras se osjećam kao kada sam prvi put skočio na startu. Večeras nema puno naših kolega kojima smo posvetili ovaj vijenac, koji je maločas spušten u Trebišnjici. Drago mi je da sam sreo sve svoje sportske prijatelje.

Mišo Borković: Samo se sjećam lijepog djetinjstva i nemam riječi da ga opišem. Nismo imali ništa, a sve smo imali, pa se mogu samo pozvati na umnije od mene, kao recimo Turgenjeva koji je rekao: "Vesele godine, srećni dani, kao proljetne vode proletješe oni". Sada evociramo uspomene i vrlo mi je drago što su došli sa svih strana, došli su iz Dubrovnika, iz Sarajeva, sa svih strana, svaka im čast.

Rade Aleksić: Sada je teško pričati, utisci su uzburkani. Nekada davno, prije 60 godina bilo je divno, mladost, ljepota, rijeka je bila neviđena, a danas je prisutna radost što smo tako lijepo živjeli, što smo imali rijeku Trebišnjicu. Žao mi je što ovi mladi to danas nemaju. Bio bih najsretniji čovjek kada bih doživio da se Trebišnjici vrati njen sjaj, a tehnički je to moguće, samo je sve pitanje volje. Nadam se da će i to doći da se radi na povratku ljepote Trebišnjice da i mladi uživaju u njoj kao što smo i mi uživali nekada. Nije svejedno biti na rijeci ili na bazenu. Na bazenu je sve tako skučeno, pa je ovim generacijama i psiha skučenija nego je bila nama na divnoj Trebišnjici.

Zenka Ćatović: Nezaborano je. Ovo je nešto stvarno neviđeno, ja sam presrećna što sam se u ovo vrijeme zatekla u Trebinju. Emocije su navrnule, nema riječi bih iskazala fantastične emocije, koje naviru iz časa u čas.

Dušan Čučković: Super su utisci. Samo mi je žao što ovdje nije bilo predstavnika mlađe generacije, da bi upotpunili sjajnu sliku plivačkog kluba Leotar koja je godinama slikana. Kod svih mojih drugova plivača, građana Trebinja prisutna je sjajna slika naše ljepotice Trebišnjice i svega onoga što smo na njoj i uz nju godinama gradili. Kada opisujemo te ljepote ili pokazujemo fotografije, ljudi ne mogu da vjeruju. Hvala svima na prilici da još jednom budemo na okupu, hvala medijima na želji da ponovo govore o nama i ljepotama naše rijeke.

Milenko Milenković: Čini mi se da su noćas tu svi prijatelji PK Leotar i Trebinja, ne samo ovdje u hotel Leotaru, nego i svi koji su bili oko Starta i na ulicama, dok smo odavali počast našim umrlim drugaricama i drugovima. Jedan broj prisutnih na Startu nije mogao biti tu u hotelu i zbog starosnih granica i potreba da izbjegnu pretjerana uzbuđenja. Uspjeli smo u obilježavanju šezdesetogodišnjice PK Leotar, a neko će obilježiti i stogodišnjicu, jer kako je neko ranije rekao: Leotar je osuđen da živi.

Zabilježio, snimio i sa legendama se družio

Z. Mucović

ŠAH

PETIJEVIĆ NAJUSPJEŠNIJI

U hotelu ,,Kardial,, u Banji Vrućici od 07-15.08.2010 godine odigrana je Prva liga Republike Srpske u šahu za seniore za 2010 godinu. Trebinjski šahisti Vaso Petijević Vaso i Miloš Vlatković postigli su zapažen uspjeh jer je ekipa šahovskog kluba ,,Rudar,, iz Prijedora za koju su nastupali osvojila drugo mjesto. Najuspješniji učesnik prvenstva je trebinjski šahista Petijević koji je osvojio 6,5 poena iz 8 partija.
Na prvenstvu je učestvovalo 9 ekipa. Prvo mjesto je osvojila ekipa ŠK ,,Obudovac,, iz Obudovca,drugo ŠK,,Rudar,, iz Prijedora,a treće ŠK,,Jedinstvo 1954,, - Brčko. Trebinjskim šahistima predstoji i učešće u Prvoj šahovskoj ligi Crne Gore gdje nastupaju za ekipu ŠK ,,Pantomarket,, - Bjela.
LJetno prvenstvo BiH u plivaNJu za mlađe juniore, juniore
i seniore - TrebiNJe 2010

U ZNAKU SLOBODE, LEOTARA I 22. APRILA
Leotar i Trebinje su bili tehnički organizatori Qetnog prvenstva BiH za mlađe juniore, juniore i seniore u kome je najuspješnija ekipa Slobode sa 52611 bodova, drugi je Leotar sa 46914, a treći 22 april sa 44250 bodova.

U konkurenciji mlađih juniora prva je Bosna, drugi Leotar, a treći Velež. U juniorskoj konklurenciji prva je Sloboda, druga Bosna, a treći Leotar. Među seniorima prvi je 22 april, druga Sloboda, a treći Zmaj Alpam. Takmičari Slobode su osvojili 56 medalja (16 zlatnih, 20 srebrenih, 20 bronzanih), 22 aprila 53 (19 zlatnih, 21 srebrenih, 13 bronzanih), Leotara 48 (23 zlatne, 13 srebrenih, 12 bronzanih)... Pojedinačno najviše medalja (12) su osvojili Zlatko Alić (Bosna (sve zlatne), Branka Vranješ (22 april) 11 zlatnih, 1 srebrena , Nina Žarković 12 (10 zlatnih, 1 srebrena, 1 bronzana), Ivana Ninković 12 (6 zlatnih, 4 srebrene, 2 bronzane)...

Na prvenstvu je nastupilo 154 takmičarke i takmičara iz 16 klubova, koji su tokom dva takmičarska dana oborili 17 državnih rekorda BiH, prvog dana 12, a drugog 5. Prvog dana najviše erekorda je oborila Trebinjka Nina Žarković, koja je nova vlasnica tri rekorda u pojedinačnoj konkurenciji i dva u štefetnim trkama. Prvog dana državni prvaci u postali Arnel Dudić (Zenica), Mihajlo Čeprkalo (22 april), Dario Tunjić (Sloboda), Nina Žarković (50 m slobodno seniori i - 16 g) sa rezultatom 27.76, 100 m slobodno sa rezultatom 1:00.35 i 50 m delfin sa rezultatom, 29.61, Melika Imamović Zmaj Alpam), Branka Vranješ (22 april) Jovana Čeprkalo (22 april), Ivana Ninković (Leotar) u disciplini 200 m prsno sa rezultatom 2:59.12, kao i štafeta Leotara4h100 m slobodno.

Drugog dana prvenstva vlasnici novih državnih rekorda su Zlatko Alić (Bosna) u disciplini 50 m leđno - 18 godina (28.59), Nina Žarković (Leotar) u disciplini 100 m slobodno - 16 godina (1:00.35), Jovana Čeprkalo (22 april) u disciplini 800 m slobodno - 10 godina (11:37.50), Ivana Ninković (Leotar) u disciplini 200 m prsno - 14 godina (2:59.12), seniorska štafeta Leotara 4h100 m mješovito (4:57.11).

Članovi Leotara - osvajači medalja: Nina Žarković: zlatne: 50 m slobodno (2h), 100 m slobodno (2h)800 m slobodno, 50 m prsno, 50 m delfin (2h), 100 m delfin (2h)- 4h100 m; srebrena - 50 m prsno; bronzana - 800 m slobodno; Ivana Ninković: zlatne: 50 m slobodno, 50 m prsno (2h), 100 m prsno (2h) 200 m prsno, 4h 100 m slobodno; srebrena: 50 m slobodno, 100 m slobodno, 200 m slobodno; bronzane: 100 m slobodno 200 m prsno; Maja Čučković: 50 m leđno, 100 m leđno 100 m leđno; bronzana: 50 m slobodno; Tanja Radanović: zlato: 200 m mješovito; srebro: 50 m leđno; bronzana: 800 m slobodno: Vasilije Vuković : srebrena: 400 m slobodno; Jovan Živanić: srebrene: 200 m mješovitp, 400 m mješovito; Zagorka Delić: srebrena: 100 m prsno; bronza: 200 m prsno; Ana Čučković: bronzana: 100 m prsno; Anja Čučković: bronzana: 100 m delfin.

Zlatne su štafete: 4h100 slobodno, 4h200 m slobodno, 4h100 m mješovito; srebrene: 4h100 slobono (m), 4h200 m slobodno (m);4h100 m mješovito, a bronzane: 4h100 m slobodno, 4h100 m mješovito.

Za uspjehe trebinjskih plivačica i plivača čestitke i priznanja zaslužuju treneri Živko Paranos i Veljko Piljević, kao i uprava, koja brine za organizaciju i obezbjeđenje finansijskih sredstava.

Uspješan nastup Trebinjci su imali i na otvorenom olimpijskom bazenu Akva park u Jagodini, u organizaciji PK Akva 235, gdje jeodržan sedmi međunarodni plivački miting Akva 235 kup 2010. Na ovoj manifestaciji , koja je zbog nevremena pomjerena sa 31. jula na 12. avgust, učešće je uzelo oko 500 takmičara iz 29 plivačkih klubova iz Wemačke, Bosne i Hercegovine, Makedonije i Srbije.

Na ovoj velikoj smotri, plivači Leotara su prema statistici medalja osvojili prvo mjesto sa 15 zlatnih, 9 srebrenih i 4 bronzane medalje, ispred drugoplasirane ekipe Niš 2005 sa 13 zlatnih ,11 srebrenih i 12 bronzanih i trećeplasiranog Sv Nikole iz Niša sa 6 zlatnih, 9 srebrenih i 6 bronzanih medalja.

Na ovom plivačkom mitingu Ivana Ninković je rezultatom 34.93 u disiplini 50 m prsno osvojila 704 FINA boda i proglašena je za najbolju takmičarku mitinga i nagrađena je novčanom nagradom.

Trebinjka Nina Žarković je jedina takmičarka na prvenstvu koja je osvojila četiri zlatne medalje, a drugo mjesto , sa tri zlatne medalje, ravnopravno dijele Jelena Malovrh i Ivana Ninković , takođe članice Leotara, sa još četiri takmičara.

Zlatne medalje za Leotar osvojili su: Nina Žarković u disciplinama 50 i 100 m slobodno i 50 m delfin, kao i u štafeti 4h100 m slobodno, Anđela Čučković u disciplinama 50 m leđno i 200 mješovito, Ivana Ninković u disciplinama 50 m prsno, 50 m slobodno i štafeti 4h100 m slobodno. Zlatno odličje pripalo je i Ani Čučković disciplinama 50 m slobodno i 200 m mješovito, Jeleni Malovrh u disciplinama 50 m prsno, 200 m mješovito i štafeti 4h100 m slobodno. Zlato su još osvojile: Maja Čučković u disciplinama 50 m leđno i štafeti 4h100 m slobodno, Anja Čučković u disciplini 50 m delfin i Ana Popović u disciplini 50 m prsno.

Srebrene medalje osvojili su: Aljoša Slavić u disciplini 50 m leđno, Anđela Slavić, Nikolina Mirdinja i Anja Čučković u disciplini 50 m leđno, Ana Čučković u disciplini 50 m prsno, Anđela Slavić i Anđela Čučković u dusciplini 50 m delfin, koja je rezultatom 34,33 postavila novi rekord BiH. Srebro su još osvojili: Maja Čučković u disciplini 50 m slobodno i Ana Popović u disciplini 200 m mješovito.

Bronzane medalje osvojili su Zagorka Delić u disciplini 50 m prsno, Ana Popović u disciplini 50 m slobodno, Nikola Telebak u disciplini 200 m mješovito i štafeta Leotara 4h100 m slobodno, koja je plivala u sastavu: Zagorka Delić, Lidija Vlačić, Anja Čučković i Ana Čučković. (Z)

U Trebinju održana karting trka "Nagrada Trebinja 2010"

NIKOLA BEZ PREMCA

U Trebinju u krugu bivše kasarne "Vojvoda Luka Vukalović" održana je karting trka "Nagrada Trebinja 2010", koja se boduje za prvenstvo RS. Ovo je druga godina od kako se ova trka održava, a privukla je oko 500 ljubitelja brzine i automobilizma. Organizator trke je bio AMKK "Leotar Trebinje". Prisutne je pozdravio sekretar AMS RS Nikola Manojlović, a takmičenje proglasio otvorenim Zoran Petrov Sorajić, zamjenik načelnika opštine Trebinje.

U klasi jedan prvo mjesto osvojio je Nikola Bjelović, član AMKK "Leotar". Drugi je bio Namik Škrebo iz AMKK "Doboj", a treći njegov klupski kolega Ognjen Maksimović.

U klasi tri najbrži je bio Savo Radulović iz AMKK "Modriča 2007", druga njegova sestra Desa Radulović, a treći Nemanja Todorović iz AMKK "Doboj".

U najbržoj trci u klasi četiri pobijedio je Radomir Radukić iz ekipe "GT Rejsing Grande Trivić", drugi je bio Davor Milos iz AMK "Kalifornija rejsing", a treći Nebojša Bjelović iz AMKK "Leotar".

U konkurenciji sponzora najbolji je bio "MOD Komerc Bamboća". Drugo mjesto pripalo je "DOO Hercegovina", a treće "Total trejdu".

U ekipnoj konkurenciji najbolji su bili članovi AMKK "Doboj", druga je bila "Modriča 2007", a treći domaći "Leotar".

Najbrži krug odvezao je Radomir Radukić sa vremenom 0:21.079. Najmlađi učesnici su bili Igor Davidović iz AMKK "Doboj" i Stefan Milinić iz AMKK "Leotar", a najuspješniji ženski učesnik je Desa Radulović iz AMKK "Modriča 2007".

- Zadovoljni smo organizacijom trke, ali iznad svega rezultatima koje smo postigli, rekao je Maksim Milinić, "alfa i omega" AMKK Leotar. Nikola Bijelović je potvrdio da je najbolji u svojoj klasi i da nema konkurenciju na ovim prostorima. Drago mi je i da je bilo mnogo ljudi koji su došli da gledaju trku, što je znak da automobilizam dobija jedno visoko mjesto među sportovima u našem gradu.

Organizacija ovog takmičenja je bila na vrhunskom nivou, a sve trke su prošle bez incidenata. Cilj je bio popularizacija ovog sporta u Trebinju i Hercegovini, a sudeći prema interesovanju koje je ova trka izazvala AMKK Leotar će u narednom periodu biti brojniji za još nekoliko članova. Sledeća karting trka održava se početkom septembra u Banja Luci.

Č. Mucović

Kajak kanu klub Trebišnjica niže uspjehe

GOSPODARI MIRNIH VODA

Najaktivniji sportski kolektiv proteklog mjeseca u našem gradu bio je kajak kanu klub Trebišnjica, čiji su članovi učestvovali na nekoliko važnih i atraktivnih takmičenja. Odlični rezultati koje su ostvarili dječaci i djevojčice, koje svakodnevno možemo vidjeti na Trebišnjici dok treniraju na Trebišnjici, rezultat su napornog rada, a da imaju nešto bolje uslove i opremu bili bi još bolji. Sa ovogodišnjim uspjesima KKK Trebišnjica je potvrdila da zauzima mjesto među najuspješnijim kolektivima u Trebinju.

Na državnom prvenstvu BiH u kajaku na mirnim vodama, koje je održano na rijeci Drini u Zvorniku, Trebinjci su osvojili drugo mjestu u ekipnom plasmanu. U konkurenciji 12 ekipa članovi Trebišnjice su ostvarili nekoliko zapaženih rezultata i potvrdili da se u ovom klubu dobro i predano radi sa mladim takmičarima. U kadetskoj konkurenciji Trebinjci su osvojili tri zlata: Mirko Đerić na 500m, dvokjac Mirko Đerić - Janko Zubac na 500m i četverac Nikola Milović, Nikola Simović, Mirko Đerić i Janko Zubac u trci na 500m.

Kod mlađih juniora zlato je osvojio Bojan Bošković u trci na 500m, dok je u istoj trci Mirko Đerić bio treći. Kajak dvosjed Bojan Bošković - Mirko Đerić osvojio je drugo mjesto na 500m. Kajak četverosjed u sastavu Bojan Bošković, Mirko Đerić, Milan Milenić i Dušan Prelo osvojio je prvo mjesto na 500m. U konkurenciji juniora dva zlata je osvojio Bojan Bošković u trkama na 500 i 1000m. U trci na 500m dvojac Jovanka Kovačina - Sandra Runjevac osvojile su drugo mjesto, a njihove kolege u istoj disciplini Milan Milenić i Nedeljko Sikimić su osvojili treće mjesto. U trci na 1000m drugo mjesto osvojio je dvojac Bojan Bošković i Milan Milenić, a istoj disciplini treće mjesto u ženskoj konkurenciji osvojile su Dragana Popović i Jovanka Kovačina.

Odličnim rezultatima na ovom takmičenju Bojan Bošković je ušao u juniorsku reprezentaciju BiH, iako je po godištu mlađi junior. Na međunarodnoj regati u Doboju junior Bojan Bošković je osvojio prvo mjesto u trci na 500m, a juniorski dvojac Bojan Bošković - Milan Milenić osvojio je treće mjesto na 1000m. Na međunarodnom kupu u kajaku na mirnim vodama, koji je održan u Runovićima u Hrvatskoj kajakaši Trebišnjice osvojile su četiri zlatne i dvije srebrene medalje. Zlato su osvojili Bojan Bošković na 500m u kategoriji mlaćih juniora i juniora, te dvojac Bojan Bošković - Mirko Đerić na 500m u kategoriji mlaćih juniora i juniora. Srebro su osvojili kadet Mirko Đerić na 500m i dvojac Mirko Đerić - Dušan Prelo na 500m u kadetskoj konkurenciji.

Na kupu u kajaku grada Petrinje Hrvatskoj "Lovrenčevo 2010" kadet Mirko Đerić osvojio je drugo mjesto u trci na 500 m. Na međunarodnoj regati "Savski cvijet" u Brčkom, na kojoj su učestvovali najbolji klubovi iz Srbije i Hrvatske dvojac Bojan Bošković - Mirko Đerić osvojio je četvrto mjesto. Sjajni rezultati bili su povod da posjetimo ovaj kolektiv i na licu mjesta se uvjerimo u odličan i predan rad. Kažu najteže im je bilo naučiti da održe ravnotežu u kajaku, a za svako prevrtanje u hladnu Trebišnjicu kažu da je "ludo i nezaboravno". Nastavnici im uvijek izlaze u susret i imaju puno razumijevanje za njihove izostanke zbog takmičenja.

- Bavim se ovim sportom već dvije godine, kaže Mirko Đerić. Kada sam prelazio preko mosta vidio sam kako treniraju i to me privuklo da i sam počnem da se bavim ovim sportom. Rezultati koje sam postigao su posljedica napornog rada kroz ove dvije godine. Omiljene discipline su mi jednosjed i četverosjed na 1000 metara, jer mi odgovaraju duže trke zbog izdržljivosti. Nadam se da ću do kraja takmičarske sezone nastaviti sa dobrim rezultatima.

- Ja sam nov u ovom sportu, jer sam počeo sa treninzima ovog ljeta. Kao i mojim drugarima iz kluba bilo mi je interesantno da gledam ostale kako treniraju, pa sam se ove godine ohrabrio i došao na jedan trening i zavolio ovaj sport. Društvo u klubu je odlično i to me je zadržalo. Najznačajnije rezultate sam zabilježio na državnom prvenstvu u Zvorniku kada sam u četvrcu bio prvi na 500m, a u jednosjedu četvrti na 500m, rekao je Nikola Milović.

- Kajak sam počeo da treniram prije tri godine, a za ovaj sport sam se odlučio jer volim vodu, ali i zato što je dobar za fizički razvoj, kaže Bojan Bošković, jedan od najtalentovanijih kajakaša na ovim prostorima. Ja sam relativno kasno počeo da treniram, ali napornim radom sam uspio da stignem ostale i da kroz tri godine postignem prve značajnije rezultate. Iako sam po godinama mlađi junior uspio sam da uđem u juniorsku reprezentaciju BiH, za koju ću veslati na prvenstvu u Slovačkoj 17. septembra. Za kajakaša je mnogo važna koncetracija, kako bi održao isti ritam tokom trke, ne smije biti okretanja... Osim što je fizički mnogo naporan, psiha mora da bude na visokom nivou svake sekunde u trci.

Jedan od najzaslužnijih za dobre rezultate je i trener Vule Pantović, koji sakodnevno provodi sate na rijeci, učeći djecu tajnama veslanja.

- Rezultati koje smo postigli su plod napornog rada u uslovima u kojima je zaista teško raditi. Ali izdižemo se iznad toga, djeca su željna rada i dobrih rezultata i onda je i meni lakše da radim sa njima. Osim takmičenja na kojima smo do sada nastupali očekuje nas i regata u Gradišci krajem avgusta, gdje ćemo povesti takmičare koji su do sada manje nastupali. Zatim 4. septembra kao jedini klub van Srbije nastupićemo na državnom prvenstvu Srbije, a u septembru nas očekuje tradicionalna trebinjska regata, na kojoj će nastupiti desetak najjačih ekipa iz Srbije, BiH i Hrvatske, kaže Pantović.

Iako ne naročito popularan kod nas, bavljenje ovim sportom izizskuje mnogo sredstava i spada u najskuplje. Nedostatak novčanih sredstava veliki je problem za ovaj klub.

- Imamo od opštine 7.000 KM na godišnjem nivou i to je malo za naše potrebe, sa obzirom da je kajak olimpijski sport. To je minimum uslova za normalno funkcionisanje. Jedan početnički kajak košta oko 500 evra, jednosjed oko 800 evra, a dvosjed 1500 evra. Jedno veslo košta oko 170 evra, a njih kupujemo od članarina. Već duže vremena od opštine tražimo da nam nabavi kajak dvosjed, pa se nadam da će naše želje biti uslišene u skorije vrijeme. Šteta je da zbog loše opreme naši takmičari postižu lošije rezultate, a imaju kapacitet za nnogo više. HET nam mnogo pomaže, jer nam obezbijeđuju prevoz na takmičenja. Npr. Brčko na godišnjem nivou ima oko 120.000 KM, ali to je previše. Za normalno funkcionisanje nama godišnje treba oko 20.000 KM, da bi sami snosili troškove trenera, teretane, putovanja i opreme.

Treninzi za kajakaše traju tokom cijele godine. Jedino imaju pauzu od Nove godine do Srpske Nove godine.

- Do oktobra treniramo na vodi, a od oktobra selimo u teretanu, gdje radimo četiri puta sedmično, a 2-3 puta treniramo trčanje i tako sve do marta. U martu ponovo izlazimo na vodu i tada su najnapornije pripreme. Imali smo sreću da su naši najiskusniji takmičari trenirali sa klubom iz Bačke Palanke i to im je bilo veliko iskustvo. Već u maju imamo prva takmičenja, a tada treniramo i do tri puta dnevno.

Za one koji su zainteresovani za ovaj sport mogu svaki dan da dođu na splav na popularnom Startu, a mogu da se upišu svi koji su rođeni od 1996. do 2001. godišta. Intersantan je podatak da u klub dolazi nekoliko rekreativaca, a još interesantnije da su u pitanju ljudi iz Australije, Grčke, Rumunije i Mostara.

Sudeći prema do sada postignutim rezultatima i u nastavku sezone od maldića i djevojaka sa Trebišnjice možemo očekivati nove medalje, a vremenom dok budu stasavali u KKK Trebišnjica od njih očekuju još bolje rezultate. Uz minimalno poboljšanje uslova neko od ovih dječaka i djevojčica bi mogao da osvoji i neku evropsku i svjetsku medalju.

Čedomil Mucović