|
SELO ČAVAŠ
POSLIJE STRADANJA OBNOVA ŽIVOTA
U selu Čavaš, na obodu Popovog polja, koje je do rata pripadalo opštini Trebinje, a od Dejton pripada novoformiranoj opštini Ravno, 11. avgusta, na datum kada su 1941. godine ustaše pobile preko stotinu Srba, služen je pomen za srpske žrtve. U pokolju toga avgustovskog dana, u selu koje je brojalo oko 150 Srba mještana, stradao je 102 žitelja Čavša i jedan najamni radnik iz Stoca, a pobijene su gotovo sve porodice Miloševića, Miletića, Mihića, Mijatovića, od kojih je namlađa žrtva bila beba stara svega deset dana, dok je najstarija imala 96 godina.
Selo je stradalo i u proteklom ratu, ali se Čavšani ponovo vraćaju na svoje i polako obnavljaju život u selu, jer, kako reče i prvi povratnik u selo Maksim Milošević, ko se ne želi vratiti tome i ne treba dati donaciju za obnovu kuće. Nedostatak donacija za obnovu kuća i činjenica što još nisu dobili ni struju osnovni su razlozi, tvrdi pedesetak bivših mješana koji su se okupili na parastosu, što povratak ne zaživljava, pa od nekadašnjih preko dvadeset domaćinstava, danas ovdje žive samo dvije srpske povratničke porodice, Miloševići kojima je obnovljena kuća i porodica Velimira Mijatovića koji se nadaju obnovi. Maksim Milošević i njegova supruga su prvi povratnici u ovo selo, gdje su došli prije tri godine, kada su iz izbjeglištva u selo doveli dvije krave i nešto ovaca, a život organizovali u osam kvadrata kod njegovog rođaka Milenka u neporušenom dijelu kuće. “Danas imam stotinu ovaca, dvije krave, radim zemlju, iako sam imao veliku štetu u zimušnjim poplavama i svoj sam na svome. Dolaze mi u posjetu i komšije Hrvati, idem i ja kod njih i niko me ne dira, čak mogu reći da živim dobro, naročito otkako sam donacijom obezbijedio i krov nad glavom”, kaže Maksim.
Do ovoga rata je Maksim bio prvi Čavaški domaćin koji je ostao ovdje da živi i pored stradanja seljana u oba rata, obnavljajući pomalo svoje nekada bogato domaćinstvo od čega su mu, osim kuće, zapaljena i dva kombajna, rakijski kazani, priključci za traktor, ali je, dodaje, od prijatelja Hrvata saznao gdje mu je odvezen traktor i njega je uspio vratiti natrag. Kudikamo teže, ipak, živi Velimir Mijatović kome kuća još nije obnovljena. “Imam obećanja da će mi kuću do jeseno obnoviti, a do tada ću živjeti ko i u protekle dvije godine koliko ima da sam se vratio, u devastiranoj kući pod pločom. Hvala bogu da sam dobio frezu i nešto namještaja donacije, pa mogu da živim, samo da nam dođe struja”, kaže Velimir, grleći unuka koji je, kako dodaje, uvijek sa njim jer ne ide još u školu.
Imao je veliku kuću sa dobrim rasporedom prostorija i velikom lođom, ali bi bio zadovoljan i da mu obnove samo dio, kako bi konačno organizovao bolje svoj život. Iako su u Čavaš spremni da se vrate uglavnom starija domaćinstva, pristali bi i na donacije u materijalu, pa bi svoje kuće probali graditi sami, jer, kako kažu, nigdje im nije kao u ovome selu iz koga su istjerivani, ali su se oni uvijek iznova vraćali i obnavljali život... V.D.
|