tPočetna

http://www.dijaspora.nu/srpski/pomoc/dob.html

Dobrotvorstvo

Istocna Hercegovina treba pomoc


Budite Dobrotvor
Ljudski je pomagati druge. Kad su u pitanju stari i iznemogli onda je to, moze se reci, i moralna obaveza. Pomoc zna biti i lepa rec upucena starom i onemocalom celjadetu. O novcanoj pomoci da i ne govorimo. Neiscrpne su mogucnosti kada je rec o pruzanju pomoci starim i iznemoglim. "Sve se moze, kad se hoce", veli nas narod. Ovim prilogom, na primeru Hercegovine, zelimo da nase citaoce u rasejanju podsetimo da u njihovom starom kraju postoje stariji ljudi kojima je potreba njihova pomoc.
Ucinite dobro delo- tim ljudima priskocite u pomoc. Kao dobrotvor bicete srecniji i zadovoljniji.
Zasto smo odabrali Hercegovinu?

Zbog jedne legende iz Hercegovine koja govori o odnosu starih i mladih i koja sobom nosi lepo naravoucenije mladjima, koji u trci sa vremenom, za novcem i ovozemaljskim radostima zivota, zanemaruju da ce im starost biti onakvom kakvu zasluze. Ta legenda je bila osnova za kratku pricu knjizevnika Danila Marica koju je Dijaspora objavila u stampanom izdanju. Objavljujemo je uz ovaj prilog i u elektronskom izdanju. Direktni povod za ovaj prilog, medjutim, nasli smo u najvecoj srpskoj kafani SerbianCafe.com. Rec je o onom delu gdje se diskutuju razlicite teme. Nasu paznju privukla je diskusija o nevremenu u Hercegovini s pocetka 2005. godine i starim ljudima kojima nema ko pruziti pomoc (Tema: Snijeg pade drumi zapadose). Podstaknuti razmisljanjima jednog broja diskutanata ucinili smo napor da bi pripremili prilog za elektronsko izdanje Dijasporine rubrike Dobrotvorstvo. Rec je o svojevrsnoj socijalnoj karti Istocne Hercegovine. U prvom planu su, kako rekosmo, stari i iznemogli - oni kojima nema ko pruziti pomoc.

Pretpostavljamo da se necete osecati bolje nakon iscitavanja ove teme. Ali, sigurno je, osecaj da ste pruzili pomoc onim kojima je potrebna, ucinice vas zadovoljnijim i srecnijim. U nevelikoj Istocnoj Hercegovini cak je 4.000 samohranih i pri tome onemocalih starih osoba koje trebaju vasu pomoc.

Predlog na koji nacin pruziti pomoc ova novina nema. To nam i nije bila namera. Nas cilj je bio da obezbedimo i objavimo prilog i konkakt adrese (nalaze se na kraju). Prema licnoj savesti i mogucnostima, prepustamo citaocima da se ukljuci u akciju pruzanja pomoci starim i iznemoglim osobama u Istocnoj Hercegovini. Naravno, gajimo nadu da ce ova novina dobiti povratnu informaciju/reagovanje od ucesnika u akciji ali i Centara za socijalni rad u Hercegovini koji su nam, uzgred budi receno, pruzili nesebicnu pomoc u pripremi ovog priloga. Nasa adresa je info@dijaspora.nu
 

Otac u vreci

(Kratka prica Danila Marica,
Dijaspora, Stokholm,
Godina VII, broj 40, strana 14)

U Hercegovini, dalekoj zemlji na jugu Evrope, zivjela je veoma siromasna porodica, muz i zena, sa troje djece i djedom. U sred zime roditelji shvate da ce im hrane nestati prije proljeca, pa su uveli stednju. Obroke su poceli da smanjuju, najprije odraslim, a kasnije i djeci. Zima se otegla i hrane je nestajalo sve ocitije, pa je majka morala stalno da smanjuje i djecije obroke, a gladna djeca su plakala i uporno trazila da jedu.
Djeca su pocela da boluju zbog gladi.
"Sta da radimo?" jednom je majka upitala muza.
"Ne znam!" rekao je muz i naredio: "Donesi sve novce, da vidimo koliko imamo."
"Evo sta imamo od novca", rekla je majka nakon sto je donijela novcanik, izvadila sav novac i stavila ga pred muza.
"Malo!" rece muz i doda: "Ako potroöimo sav novac mozemo kupiti hrane za jednu sedmicu."
"A sta cemo poslije?" rece supruga i zacuta.
Hrane je bilo jos sasvim malo, majka je obroke jos smanjivala a djeca plakala duze. "Da svekru ne dajemo hranu?!" jednog dana zena je predlozila suprugu. I on je bio saglasan da je starac suvisan, i da ga se trebaju nekako rjesiti, jer ne moze da radi kao drugi a moze da jede koliko i drugi. Dosjetio se rjesenja. Jedne veceri, na prevaru, starog oca on strpa u vrecu i zaveze.
Sin se zametnuo vrecom i krenuo prema jednoj velikoj jami, koja se nalazi iza dva brda. Tamo ce, nocu, da niko ne vidi, zavezanog starog oca odgurnuti u jamu. Starac je cutao, oglasio se tek kad ga je sin prvi put spustio s ramena, da bi se odmorio. Rekao je:
"Sada smo pod hrastom." Sin nije odgovorio. Kad je i drugi put stao da se odmori, starac se opet oglasio: "A sada smo pod orahom!" Sin opet nije odgovorio. Starac je opet zacutao. Kad je sin i treci put spustio vrecu i starca, starac se oglasio i treci put:
"Sada smo kod Orlovske stjene!?"
"Kako znas da smo kod orlovske stjene kad je mrak, a i vreca je neprovidna. "Zacudio se sin.
"Znam!" rece starac, kratko zacuta, pa nastavi: "Znam, jer sam se i ja odmarao na ovim istim mjestima, kada sam nosio svog starog oca da ga bacim u jamu."
Sin je dugo razmisljao iznad zavezanog oca i prisjetio da bi ovako i njega, kad ostari, mogao u jamu nositi i njegov sin. Stresao se uz tu misao. Priskocio je vreci i odrijesio je. Oca je vratio kuci, sjeo ga na glavno mjesto doma, okupio djecu i suprugu, te im naredio:
"Od danas, u ovoj kuci, mom starom ocu, svi morate odavati duzne pocasti. On je star i ne treba da radi. Ali, on je iskusan i mudar, on je zavrijedio da ga svi poötujemo i postupamo po njegovim savjetima."

* Legenda "Otac u vreci" u Hercegovini se pripovjeda u vise verzija, kao sto je otac u sepetu i sl. Danilo Maric, pisac poznate knjige "Ni bos ni obuven"- knjige prica na bazi legendi, evo jos jednom nas priblizava zavicajnoj daljini, krsevitoj Hercegovini. Sve legende, u osnovi, njedre barem zrnce istine, pa i ova, koja se u naucnoj literaturi spominje pod terminom "bacanje staraca" u Hercegovini. U Popovom Polju pronadjeni su materijalni dokazi za ovo. Legendu slicnu ovoj imali smo prilike cuti i ovde u Svedskoj.

"Prazna ruka mrtvoj druga"
U istocnoj Hercegovini zivi oko 120 hiljada stanovnika. Najveca koncentracija stanovnistva je u gradovima. Sela su slabo ili nikako naseljena. U njima zive samo ostarjeli ljudi. Seoske skole, zbog malog broja ucenika, vecinom su zatvorene. Djeca, ako ih ima, putiju autobusima u gradove.
Gegrafski polozaj ovog podrucja uslovljavao je da se njegovo stanovnistvo, u proslosti, okretalo prema Dubrovniku, Mostaru, Herceg Novom... Ili su Hercegovci odlazili u svijet, "trbuhom za kruhom". Gradjanski rat je prekinuo veze sa okruzenjem. Herecgovina se jos vise raselila. Posljednjih godina obnovljaju se veze sa okruzenjem. Medjutim, daleko je to od slobodnog protoka kako ljudi tako i dobara. Udaljenost Banja Luke, sadasnjeg centra Republike Srpske, kod gradjana Istocne Hercegovine izaziva osjecaj da se desavanja u Republici Srpskoj odvijaju bez njihovog ucesca i sa slabom zastupljenoscu i razumjevanjem interesa ovog kraja u donosenju odluka i u obezbjedjenju finansijske i svake druge podrske u rjesavanju problema. Cak i prirodni resursi koje ima Istocna Hercegovina (klima i voda) nisu iskoristeni na nacin da sluze interesima njenog razvoja. Situacija je vrlo slozena. Privredni kapaciteti koji su nosili ekonomski razvoj poput Industrije alata, Novoteksa, Neimarstva, Bilecanke, Zitoprodukta, Kovnice, Zraka, Jugomontaze, Planinskog dobra, Sokola... u potpunosti su neprilagodjeni novoj situaciji. Prestali su sa radom ili zivotare. To je zaposlene radnike u ovim preduzecima i njihove porodice dovelo u stanje borbe za odrzavanjem gole egzistencije, a Istocnu Hercegovinu u stanje siromastva. Presahli su ili su osjetno smanjeni izvori kojima se pune fondovi za penzije, zdravstvo, socijalnu i djeciju zastitu, infrastrukturu.
I kako to obicno biva najvise stradaju najstariji stanovnici.

Socijalna situacija u Istocnoj Hercegovini
Podrucje Istocne Hercegovine (opstine Trebinje, Bileca, Ljubinje, Gacko, Berkovici i Nevesinje), karakterise najvece ucesce starackog stanovnistva u ukupnoj populaciji ovog dijela danasnje Dejtonske Bosne i Hercegovine. Na poslednjem popisu 1991. godine to ucesce bilo je oko 16 % (dakle rijec je o vremenu SFRJ i Socijalisticke BiH). Posljednji dogadjaji, ukljucujuci gradjanski rat- kada se sa ognjista pokrenuo svaki drugi stanovnik te nekada centralne republike Jugoslavije, situaciju su dramaticno pogorsali. Danas su stariji stanovnici najsiromasniji. To se sa sigurnoscu moze reci. A koliko ih ima, to niko nezna. Jednako kao sto niko nezna koliko Dejtonska BiH ima stanovnika. Poslije rata, naime, u BiH i u njenim entitetima nije vrsen popis stanovcnistva. Zna se, i to je izvjesno, da se u toj zemlji sve losije zivi i da je oko 50 odsto radno sposobne populacije bez posla. U najtezoj situaciji su, naravno, oni koji ne mogu privredjivati. Prosjecna penzija je ispod 150 KM, a socijalna pomoc u Istocnoj Hercegovini, ilustracije radi, iznosi samo 40 KM. Upravo kod ove kategorije stanovnistva, penzionera i lica u stanju socijalne pomoci, najizrazenija je potrebe za zdravstvenom zastitom zbog bolesti i starosti. Medjutim, sistem zdravstva je tako organizovan da su zdravstvene usluge cesto nepristupacne zbog ucesca u placanju svih troskova (dijagnostika, lijecenja, rehabilitacija, kupovina lijekova, pomagala, lijecenje u klinickim ustanovama itd.).

Na seoskim podrucjima u Istocnoj Hercegovini preko 90% populaciju cine samo stare osobe koje su prepustene svojim (ne)mogucnostima- jer drustvo ne izgradjuje sistem brige koji bi im bio pristupacan i koji bi odgovarao njihovim potrebama a prije toga mogucnostima.

Tradicionalno, porodica je prva i najodgovornija u sistemu brige o starim. Cesto i jedina.

Zahvaljujuci izrazenoj i naglasenoj porodicnoj solidarnosti vecina starih ljudi zivi u svojim kucama i ne izrazava potrebu za smjestajem u nekoj ustanovi, saznajemo u Centru za socijalni rad u Trebinju. To se cini samo u slucaju krajnje nuzde, kad nema porodice ili nije u mogucnosti da ostvari zaztitu. Medjutim, zabrinjavaju podaci koji govore o jako velikom broju starih ljudi upravo na regiji Hercegovine koji nemaju uzu porodicu. Prema podacima do kojih je dosla Dijaspora, preko 4.000 je starih i iznemoglih u Istocnoj Hercegovini koji se nemaju kome obratitit za pomoc. O njima, kako-tako, brinu sluzbe lokalnih zajednica kao sto su Centri za socijalni rad, mjesne zajednice, nevladine organizacije i drugi vidovi udruzivanja i organizovanja gradjana.

Postojeci sistem brige uglavnom se svodi na skromnu novcanu pomoc i to samo najugrozenijim. Treba li naglasavati da su potrebe starih ljudi slozene i specificne. Moraju se razvijati i drugi oblici brige i zastite i oni trebaju da obuhvate svaku stariju osobu koja nema nasljednike. Pod tim podrazumjevamo organizovanje razlicitih vrsta usluga u domovima starih (pomoc u odrzavanju higijene prostora i tijela, u ishrani, kupovini, placanju racuna i obavljanju drugih poslova u zajednici, druzenju i prevazilazenju osjecaja izolovanosti i zaboravljenosti. Stari ljudi naglasavaju potrebe za druzenjem sa svojim vrsnjacima ali i sa mladima. Oni zele tako malo, da se uvazava njihova mladost i njihov doprinos koji su cijeli zivot davali i ulagali- a ne da budu odbaceni i osudjeni na samocu i siromastvo. Njihovo dostojanstvo unistavaju svakodnevno neradom brojni drustveni subjekti. U tome svoga udjela imaju i mladji Hercegovci raseljeni po bijelom svijetu-zaboravljajuci ih. Ako niko drugi a ono bar Hercegovci koji zive u zapadno-evropskim ili prekomorskim zemljama trebali bi priskociti u pomoc, namjenskim slanjem novcane pomoci Centrima za socijalni rad u opstinama gdje su nekad zivjeli. Kazemo namjenski misleci, pri tome, na one koji nemaju uze rodbine.

Lijep primjer iz Trebinja
- O starim ljudima u Hercegovini malo se brine. U Trebinju, nosioci brige su Centar za socijalni rad, Udruzenje penzionera, Opstina i nekoliko nevladinih organizacija koje dio svojih programskih aktivnosti usmjeravaju prema ovoj populaciji. To su Kolo srpskih sestara, Liga za zastitu privatne svojine i ljudskih prava i Crveni krst. Poslednje godine i Srpska pravoslavna crkva ukljucila se u partnerstvo sa nabrojanim organizacijama i obezbjedjuje narodnu kuhinju u kojoj se pripremaju obroci za najugrozenije gradjane od kojih je najvise starih. Svijetao je primjer Miodraga Ninkovica, suvlasnika preduzeca AGROS DOO Ljubinje, koje se bavi proizvodnjom hrane. Svakog mjeseca Ninkovic pomaze 30 najugrozenijih ostarjelih stanovnika u selu Petrovo polje dostavljajuci im hranu. Ninkovic obezbjedjuje hranu za Petro-Pavlov manastir koji je priprema i zajedno sa Centrom za socijalni rad dostavlja u kuce nepokretnih - kaze za Dijaspru Mira Cuk iz Centra za socijalni rad u Trebinju.

U drugim je opstina daleko nizi nivo usluga prema starim osobama i najcesce je vezan samo za materijalna davanja i to najugrozenijim koji primaju socijalnu pomoc.

Kontakt telefoni Centara za socijali rad u Istocnoj Hercegovini

Nevesinje
Telefon: + 387 59 610-210,
Odgovorna osoba Jadranka Vasiljevic,
Gacko
Telefon + 387 59 464 372 i + 387 59 470- 080,
Odgovorna osoba Dobrivoje Vukovic,
Bileca
Tel.+387 59 370 210,
Odgovorna osoba Momir Vujovic
Ljubinje
Telefon +387 59 630 210,
Odgovorna osoba Dangubic Radojka
Berkovici
U ovoj opstini ne postoji Centar za socijali rad.
Pri Skupstini opstine Berkovici na poslovima
socijalne zastite radi Ljeposava Domazet.
Telefon + 387 59 860 111
Trebinje
Telefoni
+ 387 59 270 810
+ 387 59 260 464
+ 387 59 260 201
Odgovrna osoba Mira Cuk
Centar za socijalni rad iz Trebinja ima devizni racun. Otvoren je kod Razvojne banke Jugoistocne Evrope Banja Luka. SWIFT CODE: RAZBBA22, racun COORRESPODENTA u eurima je 100-9362807-000, putem DEUTSCHE BANK AG. Frankfurt at Main, Germany, SWIFT CODE : DEUTDEFF, ACCOUNT No: 54100- 4101062131.
Centar za socijalni rad u Trebinju moze se kontaktirati i elektronskim putem: socrad@teol.net
_______________________________________________________________________________________
Dijaspora, dvojezicni srpsko-svedski casopis za kulturu, april-maj 2005. godine