tPočetna

KONGRES HERCEGOVAČKO-MUSLIMANSKIH-KATOLIČKIH-PRAVOSLAVNIH ATEISTIČKIH INTELEKTUALACA

REZOLUCIJA

1. Nakon dužeg razdoblja identitetskog nasilja i potiranja u prvi plan se vraća povijesno ime stanovnika zemlje Hercegovine - HERCEGOVAC. Hercegovina je samostalna i samosvojna zemlja u kojoj žive Hercegovci (koji su, kao što je razvidno iz samoga imena, temeljni narod), te abecednim redom - Bošnjaci, Hrvati i Srbi ("Ostali" su ovaj put iz-ostali).

2. Nasuprot jezičnim pretenzijama susjednih zemalja - Bosne, Hrvatske i Srbije - Kongres hercegovačkih intelektualaca kao službeni jezik Hercegovine, i Hercegovaca kao njezinog temeljnog naroda, proglašava HERCEGOVAČKI JEZIK.

3. Živeći na razmeđu Istoka, Zapada i Bosne, Hercegovci su baštinici milenijske civilizacije i kulture što su je zajedno s ostalim narodima gradili u Bosni i Hercegovini, a naročito u Hercegovini. Samo sjedinjeni i složni, Hercegovci mogu sačuvati svoje, agresijom ugroženo, nacionalno biče.

Dužni smo ostvariti maksimalnu slogu u radu svih hercegovačkih institucija, organizacija i društava u očuvanju Hercegovine i njezinog historijsko-kulturnog identiteta. Zato Kongres donosi Odluku o formiranju Vijeća Kongresa hercegovačko-muslimanskih-katoličkih-pravoslavnih-ateističkih intelektualaca.

4. Kongres smatra da su Hercegovci dužni stalno i svestrano brinuti se o svojim sunarodnjacima u inozemstvu, meču kojima su veče hercegovačke zajednice u Bosni, Hrvatskoj, Srbiji i Frankfurtu.

5. Hercegovina i Hercegovci dati će veliki značaj ekologiji, posebno zaštiti svog vodenog bogatstva, jadranskog sliva rijeke Neretve, ključnog zemljopisnog argumenta o potpunoj različitosti od Bosne, čije sve vode odlaze (poetično doslovno) u Crno more.
Uz taj dijametralno suprotan sliv, kao bitnu razdjelnicu Kongres ističe i blagorodnu hercegovačku klimu, po kojoj je Mostar sličan Barceloni ili Los Angelesu, a Sarajevo bi se, umjesto s Mostarom, logičnije trebalo naći u istoj zajednici s Moskvom ili Rejkjavikom.

6. Novoutemeljeno Vijeće Kongresa hercegovačko-muslimanskih-katoličkih-pravoslavnih-ateističkih intelektualaca izriče ukore: Milanu Bandiću (zbog kajkavsko-purgerskog kvarenja lijepog štokavskog govora i sramotne fascinacije nekadašnjom austrijskom provincijom), Mirku Kovaču (što se jasnije ne odredi kao hercegovački pisac), Predragu Matvejeviču (zbog tipično bosanskog kukumavčenja, premda mu se kao olakotna okolnost mora priznati da je zadržao zdravi poduzetnički hercegovački duh, budući da je navedene žalopojke vrlo dobro utržio), kompletnoj bivšoj HDZ-ovoj hercegovačkoj garnituri u Zagrebu (zbog izazivanja nacionalnih podjela unutar hercegovačkog korpusa i blaćenja imena Hercegovine kriminalom i primitivizmom), Ivici Čikiću (zbog neodlučnosti da se kao čovjek s granice konačno opredijeli za južnu, pravu stranu), Safetu Isoviću (iz razloga što sevdalinku naziva "bosanskom", a ne "hercegovačkom", budući da su, kao i on, iz Hercegovine potekli i Himzo Polovina i Beba Selimovič), Rusmiru Mahmutćehajiću (zato što je izdao vlastiti hercegovački identitet i izazivao podjele po nacionalnoj osnovi unutar hercegovačkog korpusa), Vuku Draškoviću i svim ostalim srpskim nacionalistima koji su porijeklom Hercegovci (radi blaćenja imena Hercegovine primitivizmom i kriminalom i zbog izazivanja podjela po nacionalnoj osnovi unutar hercegovačkog korpusa).
Vijeće Kongresa izriče pohvale svim Hercegovcima koji su na bilo koji način pronosili slavu svoje domovine, a napose promicali poznati hercegovački vitalizam: Hasanu Salihamidžiću, Milanu Lučiću, Nini Raspudiću i Veselinu Gatalu (za spomenik Bruce Leeju), Franji Miličeviću-Makaji, Ivanu Vukoji, Marinu Čiliću, Sergeju Trifunoviću, Draganu Despotu, Sergeju Barbarezu i brojnim drugima kojima će uskoro biti uručen orden Hercega sa zlatnom vrpcom.

7. Vijeće Kongresa hercegovačko-muslimanskih-katoličkih-pravoslavnih-ateističkih intelektualaca ističe zahtjev za kulturalnom restitucijom lika i djela niza osoba, među kojima su Ruđer Bošković, Veselko Tendžera, Dušan Vukotić, Danis Tanović i dr., čija će imena biti objavljena u posebnom dokumentu, a koji ukupno čine (bolje rečeno činili su do ovog čina restitucije) više od polovice bosanske, i skoro po trećinu hrvatske i srpske kulture i znanosti.

8. VijeĆe Kongresa hercegovačko-muslimanskih-katoličkih-pravoslavnih-ateističkih intelektualaca s gnušanjem odbacuje jednostrano
etiketiranje Hercegovine kao zemlje isključivo epskog izraza, ističući da su susjedne zemlje neopravdano prisvajale hercegovačke lirike, kojima su se kitili cijelo stoljeće. "Zemlja pjesnika" vraća i zadržava isključivo pravo na pjesničku riječ Alekse Šantića, Antuna Branka Šimića, Jovana Dučića, Maka Dizdara i dr., čija će imena biti objavljena u posebnom dokumentu.

9. Zbog oČiglednog nerazmjera u kvaliteti hercegovačkog i bosanskog nogometa (unatoč činjenici da ima deset puta manje stanovnika od Bosne, Hercegovina već tri godine zaredom drži titulu državnog nogometnog prvaka, koju su redom osvajali Leotar, Široki Brijeg i Zrinjski), Vijeće Kongresa hercegovačko-muslimanskih-katoličkih-pravoslavnih-ateističkih intelektualaca sugerira razdvajanje Premijer lige BiH na bosansku i hercegovačku ligu, čime bi se dobile dvije ujednačenije lige, budući da zbog izrazite dominacije hercegovačkih klubova interes za utakmice opada. Slična situacija vlada i u ostalim sportovima.

10. Radi jednostavnosti, Vijeće Kongresa hercegovačko-muslimanskih-katoličkih-pravoslavnih-ateističkih intelektualaca sugerira institucijama i medijima da se za slučajni povijesni okvir u kojem se Hercegovina, ne svojom krivnjom, našla, a koji se od austrougarskog oslobođenja/okupacije zvao "Bosna i Hercegovina", umjesto tog dugačkog naziva govori samo "Hercegovina". Tako se, na primjer, od danas slobodno može reći "hercegovački pisac Miljenko Jergović", umjesto "Bosna" poetičnije kazati "Sjeverna Hercegovina", potom "hercegovinian tonjn of Sarajevo", "hercegovačka nogometna reprezentacija", "hercegovački Bošnjaci, Hrvati i Srbi u Brčkom su postigli sporazum" itd.

11. Nasuprot za Bosance (bez obzira na nacionalnu i konfesionalnu pripadnost) tipičnoj sklonosti pasivnosti, fatalizmu, glumatanju žrtve i profesionalnom paćeništvu s jedne, i sklonosti mistifikaciji s druge strane (od "institucije bosanskog komšiluka" preko "fildžana viška" pa sve do nekakvog izmišljenog "prkosa" te, tradicionalno, svakoj stranoj vlasti poslušne i podložne regije), Vijeće Kongresa hercegovačko-muslimanskih-katoličkih-pravoslavnih-ateističkih intelektualaca će poticati sve manifestacije karakterističnog hercegovačkog vitalizma, poduzetnosti i proračunatosti.

Teške nacionalne podjele koje su posljednjih godina razdirale hercegovački korpus neće se prevladati izmišljanjem mitova, već čisto interesnim, racionalnim uvidom da će tek onda kada prevladaju sve međusobne podjele, kada se umjesto susjednim zemljama okrenu sebi i svojoj postojbini, a posebno kada se oslobode defetističkog bosanskog duha, Hercegovci moći konačno nesmetano graditi i unapređivati zemlju Dobrih Hercegnjana, koja je, kao što reče jedan naš veliki pjesnik:

i mrsna i obuvena
da prostiš,
i topla i sita,
i k tome još
da prostiš,
sunčana je sva.