MOSTAR - Večernji list ekskluzivno u današnjem broju objavljuje imena rušitelja Saborne Crkve u Mostaru, kao i okolnosti pod kojima je ova sramotna operacija izvedena, uz obrazloženje kako Goebelsova formula triput ponovljena laž postaje istinom“ ne bi zaživjela i u ovom povijesnom slučaju. Naime, informacije koje je Vlada SR dostavila Haškom sudu te Glavnom tajniku UN-a, kako su pravoslavnu Sabornu crkvu u Mostaru sručili pripadnici ZNG 8 Zbor narodne garde) Republike Hrvatske i hrvatske paravojne snage ( HOS) ne odgovara činjenicama.

„Minerska ekipu“ kako otkriva Večernji list činili su Zulfo Batlak pripadnik Armije BiH i zapovjednik samostalne stanije Blagaj, te vojnici Armije BiH Sejo Pašić i Semir Habibija zvani Habe.

Oni su u odorama HOS-a kojima je tada zapovijedao general Armije BiH Arif Pašalić postavili i aktivirali eksploziv od čije je detonacije 15.lipnja 1992 godine reprezentativno povijesno zdanje  Saborne Crkve pretvoreno u hrpu kamenja.

Dok se još ulicama Mostara širio miris gareži s ruševina koje je general Momčilo Perišić sukcesivnom topovskom vatrom uništio i dok su razbijene četničke postrojbe lutale po obroncima Veleža, trojica „minera“ Zulfo, Sejo i Habe pod okriljem noći utovarili eksploziv u rasklimani „renault 4“.

 Tog 15. lipnja u kojem su neobičnu noćnu tišinu remetili tek sporadični pucnjavi s okolnih brda, automobil natovaren eksplozivom spomenuti trojac prevezao je preko Starog Mosta, naselja Stara Tepa, Brankovca, do Saborne Crkve.Nakon nešto više od pola sata vremena koliko im je trebalo da postave eksploziv na nosive stupove Saborne Crkve, zapalili su sporogoreći štapin i mirno se bez grižnje savjesti odvezli do grada. Zaglušujuća detonacija odjeknula je praznim ulicama Mostara. Zadovoljni „mineri“ svoju akciju su proslavili u logističkom centru. Veselje je trajalo tek par sati, jer su s prvim jutarnjim suncem primjetili da je zvonika unatoč silini eksplozije i dalje stoji na svom mjestu.

Ogorčeni neuspjehom, prebacujući krivnju jedan na drugog u istom „renaultu 4“tek  prefarbanom u maskirne boje,  vraćaju se predvečer na mjesto zločina. Dobrano oštećen zvonik crkve, bila je „laka meta“ koja je nakon par minuta uz jaku detonaciju pretvorena u hrpu kamenja.

U gomili kamenja na kojoj su se nazirale freske s likovima Svetog Save, nisu završile ikone, neprocjenjive vrijednosti, koje su prebačene u Trebinju prije rušenja. Rušitelji crkve, zadovoljni obavljenim, spustili su se u Mostar.  I danas uživaju u anonimnosti, ne strahujući od optužnica, jer je u međuvremenu laž postala istinom. Laž da su HVO i HV srušili Sabornu crkvu u međuvremenu je ušla u arhive Pravoslavne crkve, Vlade Srbije i Haaškog suda.       

9.5.2008.
Pincom.info