tPočetna

Nedjeljko marić

Novi istrazivacki  projekti
 

PROTEUS

Proslog mjeseca, u Muzeju Hercegovine, mnogi su imali razloga da se osjecaju nelagodno kao gradjani Trebinja.

Cinjenica da je trebao doci covjek iz Engleske i sa nasim speleolozima ocistiti Oko u Zasadu dosta govori o faktickom stanju stvari, kad je ekologija u pitanju...

Covjek koji nas je podsjetio na niz vaznih stvari zove se Brian Lewarne, strucnjak je za neorgansku hemiju i naucni saradnik Devon-Karst Society, koje saradjuje sa Speleoloskim drustvom "Zelena brda" iz Trebinja. Pomenuti gospodin je vodja projekta zastite stanista covjecije ribice u Istocnoj Hercegovini.

Ovom prilikom, po prvi put (bar koliko je poznato potpisniku ovih redova), prikazani su i video-snimci iz hercegovackog podzemlja. Mogli smo vidjeti kako se covjecija ribica ponasa u svom prirodnom okruzenju, naravno, osvijetljena svjetloscu minijaturnih reflektora.

Uz gosta iz Engleske, na prezentaciji su govorili speleolozi Vladan Vulesevic i Dubravko Kurtovic...

Zasto covjecija ribica izaziva ovoliko paznju?

Kod nas, prije svega, postoji i jedan prethodni razlog. Ovaj vodozemac samo se u nasem jeziku zove tim imenom. Speleolozi kazu da je naziv "ribica" dobila zato sto su neki svojevremeno mislili da je u pitanju ljudski embrion ili nesto u tom smislu.

U drugim jezicima naziv je izveden iz latinske varijante Proteus Anguinus.

Kako "ribica" izgleda?

Obicno je duga oko 20 cm. Tijelo joj je izduzeno, zavrsava se repom koji je razvijen tako da omogucuje dobro plivanje i kretanje kroz vodu. Posjeduje i 4 noge, kojima se, iako zivi u vodi, sluzi za hodanje. U plivanju noge ne koristi vec ih priljubi uz tijelo. Na suvom krece se kao vodozemac.

Ribica je odlicno opremljena za prezivljavanje u varijabilnim uslovima. To ce se vidjeti i u nastavku price...

- Potpuno je bez pigmenta - objasnio nam je Bogdan Prelevic, koji nam je ustupio i njene fotografije, sto ih je napravio u pecini koja je za javnost jos uvijek tajna -  znaci covjecija ribica zivi u apsolutnom mraku. Postoji jos jedan njen rodjak koji zivi u Americi, a koji je zadrzao oci i pigment (tamna boja). Covjecija ribica nema ociju, nema pigmenta, bjelkasta je, odnosnom kad je ugledamo i osvijetlimo, crvenkasta, naslucuju se njeni krvni sudovi...

Kako ribica dise?

- Zamislite, na tri nacina! Prvo, putem skrga, koje su vidljive na tijelu, i nalaze se odmah iza glave; posjeduje, takodje, i pluca na koja dise kada se nalazi van vode; treci nacin je disanje preko koze. Taj nacin vjerovatno koristi u vodi, kad ne moze dovoljno kiseonika da "povuce" preko skrga.

Uvijek je, dakle, u vodi?

- U rijetkim situacijama moze i da se nace na povrsini zemlje, obicno kada je izbaci snazan potisak vode van estavele ili nekog vrela. To se dogadjalo u Trebinju. Jedan primjerak nalazi se u nasem Muzeju Hercegovine, nadjen je u Dzivaru.

Inace, "ribica" ne izlazi iz vode u "normalnim" prilikama?

- Izlazi, ali se ne zna zasto i kada? Da li se nahrani nekim sitnim insektima? U vodi je najveci dio zivota.

"Ribaica" ima normalna usta...

- Da - kaze Prelevic - ali nema zube i najvjerovatnije se hrani filtriranjem planktona iz vode, sitnim insektima i racicima. Ovoga puta, kada smo je nasli, uzeli smo uzorak sadrzaja njenog zeluca i poslali ga u Madjarsku na analizu da bismo vidjeli cime se hrani.

Ima i visestruk nacin parenja?

- Da, pari se na vise nacina. Prva kombinacija je: dvije jedinke razlicitog pola; druga kombinacija je kao kod hermafrodita, jedan muzjak, zavisno od uslova postaje zenka, ili jedna jedinka se oplodjuje sama (ima dvostruki pol). Posjeduje dobru sposobnost regeneracije organa. Ako se otkine bilo koji ekstremiteta narasce novi, osim glave.

Kako se razmnozava?

- Opet na tri nacina. U prvoj varijanti radja zive mladunce, u drugoj polaze jaja, a moze da se razmnozava i putem larvi... Nacini razmnozavanja nisu do kraja razjasnjeni, jer "proteus" zivi u mikro-kavernama, do kojih ljudsko oko ne moze doprijeti. U labotarotijskim uslovima, jako tesko je dokazati i do kraja rasvijetliti sve njene mogucnosti od regeneracije do razmnozavanja. Najjaca laboratorija na svijetu koja se ovim bavi, nalazi se u jednom podzemnom speleoloskom objektu u Francuskoj (Muliz), ali ni oni nemaju sve odgovore.

Ni Slovenci nisu ravnodusni prema covjecijoj ribici?!

- Nisu. Od ribice su napravili veliki biznis. Zaradili su vec mnogo para. U Sloveniji, u njihovim pecinama, postoje bazeni koji su turisticki uredjeni. U te bazene donose se covjecije ribice iz teze dostupnih dijelova pecina, kako bi bili izlozeni za javnost.

U cjelini, iz vaseg ugla, recite, sta je to sto vas licno plijeni kod covjecije ribice, imate vec i bogatu seriju njenih fotografija iz podzemlja?

- Nije u pitanju samo onaj cudni naziv. Meni je interesantna zbog tih brojnih enigmi, dalje zbog njene otpornosti, zbog njene senzitivnosti...

Culi smo da je na pola kilometra osjetila neku hemijsku supstancu?

- Da, hemijski je izuzetno senzitivna, reaguje na veoma mala zagadjenja. Osjeca, eto, i najmanje hemijske promjene u vodi. Dok je izuzetno prilagodljiva na bakterioloske promjene u vodi. Izuzetno je osjetljiva na svjetlost, zbog nedostatka pigmenta. Kad se iznese na sunce, odmah se se vraca u pecinu.

Kako se onda pokazuje turistima, jesu li ti uslovi humani?

- Prikazuje se, rekoh, u bazenima, koji su u polumraku. Takvi objekti nisu osvijetljeni klasicnim, nego hladnim svjetlima, tako da se ribica jedva i vidi. O spektakularnom fotografisanju nema ni govora. Zabranjeno je. Ovo sto sam ja slikao u sklopu je istrazivanja. Inace, kao gradjanin, ne bih smio ukljuciti blic, niti koristiti bilo kakvu vjestacku rasvjetu.

Donedavno, vjerovalo se da covjecija ribica zivi samo u Vjetrenici i u nekoliko drugih pecina. Novim istrazivanja, znatno je prosirena "mapa" njenog prostiranja.

Nedavno, posjetili smo Vjetrenicu. Kroz pecinu proveo nas je ljubazni domacin Andrija Lucic, inace brat Iva Lucica, koji je o Vjetrenici napisao veoma trazenu knjigu.

Ribicu nismo nasli u Vjetrenici, ne bar na onim mjestima gdje smo je nekada slikali. Inace, raduje to sto se pecina otvara. Osvijetljen je vec veliki dio, i, uskoro, nadamo se, u jednom od onih "mjesecevih bazencica" u blizini "hajducke trpeze" ili negdje u "zlatnoj dvorani" naci cemo i nasu "ribicu".