Mnogi Hercegovci odavnina imaju običaj da sa sobom u novi svijet ponesu malo zemlje ili koji zavičajni kamenčić.
Neki opet, uberu cvijet ili stručak bosilja, ponesu ga tamo gdje žive i posade...
Tako, danas u Kaliforniji, kod naših ljudi, možete naći paradaiz-jabučar, u Francuskoj drenine, a  u Švedskoj, na samom sjeveru - pelim (u jednom minijaturnom stakleniku).
Da vam ne pričamo o smokvama u Beogradu, o raštanu u Sarajevu, o trebnjskim murvama i trešnjama u Italiji ili Australiji...
Sa ljudima, razasulo se i ono što je najljepše u hercegovačkom biljnom svijetu.
Ako ste jedan od onih koji, kao Veljo Traparić, svakog dana u svojoj bašti, na svom balkonu ili u svojoj sobi, mogu da udahnu miris Hercegovine, ako i dalje, ma gdje da ste, njegujete svoj hercegovački vrt, najljubaznije vas molimo:

- proberite pa nam pošaljite par najljepših fotografija!
- i, ako vam nije lijeno, napišite koju riječ o vašem vrtu; kažite kako tamo gdje živite naše biljke rastu, kako se razvijaju, kako mirišu, i kakvu njegu traže (daleko od Hercegovine)?!

Želimo i tu Hercegovinu otrgnuti od zaborava. Zato, i fotografije i vaše tekstove štampaćemo u našem listu, objaviti na Webu, a kasnije, najvjerovatnije (!?), u posebnoj knjizi posvećenoj  Hercegovini koju svakodnevno njeguju i o njoj brinu Hercegovke i Hercegovci na svim meridijanima naše plave planete...