tPočetna


"Oslobodjenje", subota 6.5.2006.

Bosanskohercegovačko udruženje "Trebinje" - Geteborg

Peticija za obnovu Begove kuće u Trebinju

Krajem 1992. i početkom 1993. godine trebinjski Bošnjaci protjerani su iz svojih domova i danas se nalaze raseljeni na svim kontinentima. Paralelno sa progonom stanovništva, sistematski je uništavano i sve ono što je bilo vezano za njihovo kulturno-istorijsko i religijsko naslijede. Potpuno su srušene i sravnjene sa zemljom sve džamije sa prate’im objektima. Skrnavljeni su mezari. Zamijenjena su imena svim objektima, naseljima i ulicama čija su imena podsjećala na Bošnjake i njihovu kulturu.

Dragulj baštine
Sramno paljenje i do temelja rušenje Begove kuće, koja je predstavljala dragulj kulturno-istorijske i graditeljske baštine trebinjskih Bošnjaka, samo potvrđuje da je namjera bila uništiti sve tragove postojanja Bošnjaka na ovim područjima.
Begova kuća je sagrađena davne 1764. godine. Arhitektonska konstrukcija u orijentalnom stilu, interijeri ukrašeni rezbarijama i opremljeni vrijednim muzejskim eksponatima činili su je jednim od najpoznatijih etnografskih muzeja na našim prostorima. Bila je glavna turistička atrakcija Trebinja za mnogobrojne strane i domaće turiste.
U njenom ambijentu održavale su se razne kulturne manifestacije. Bila je kultno mjesto okupljanja mnogih generacija, građevina kojom su se jednako ponosili Bošnjaci i ostali građani Trebinja.
Krajem 1992. godine Begova kuća, zajedno sa svim pratećim objektima, je zapaljena i do temelja uništena. Razlog je bila slijepa etnička i vjerska mržnja.
Prije proteklog rata, Begova kuća je bila upisana u knjigu "Zaštićene graditeljske baštine u Jugoslaviji" kao objekat pod posebnom zaštitom.
Poslije rata, objekat je uvršten na privremenu listu nacionalnih spomenika pod br. 658 kao dobro od kulturnog, is-torijskog i nacionalnog značaja u BiH.

Nacionalni značaj
Nažalost, neki pojedinci, posredstvom eparhije Zahumsko-hercegovčke i primorske iz Trebinja, kojoj je dio zemljišta oko Begove kuće poklonjen 1996. godine započeli su 2002. izgradnju igrališta za male sportove. Pod pritiskom javnosti radovi su obustavljeni.
U posljednje vrijeme, pomenuta eparhija podnijela je zahtjev SO Trebinje. za dobijanje saglasnosti za obnovu Begove kuće "kao, suinvestitor i suvlasnik u sklopu ukupne sportske, turističe i ugostiteljske ponude". S druge strane, osnovana je "Fondacija za kulturu i sport" koja bi, navodno, htjela da obnovi Begovu kuću, naravno kakvu ti pojedinci žele. Članovi pomenute fondacije su isti ljudi koji su 2002. započeli izgradnju sportskih terena, što ukazuje na namjeru da se na pomenutom zemljištu nastavi započeta izgradnja sportskih terena. Iskustvo nam daje za pravo da se plašimo kako je izgradnja tih terena samo paravan iza kojeg se kriju druge namjere.
Mi prognani građani Trebinja mislili smo da je prošao period u kojem se u našem gradu svjesno, namjerno i nasilno uništavalo istorijsko, kulturno i vjersko naslijeđe drugih naroda, te da je nastupilo vrijeme u kome ćemo, konačno, svi zajedno krenuti u obnovu onog što je slijepa nacionalistička mržnja uništila ne samo u Trebinju, nego i u BiH kao cjelini.
Međutim, ono što se sada pokušava uraditi, da se formiranjem raznih fondacija navodno obnovi Begova kuća, izuzetni spomenik kulturne baštine trebinjskih Bošnjaka, a u suštini promijeni i reducira njen istorijsko-kulturni karakter i značaj, doživljavamo kao nastavak stare politike novim sredstvima.
U tako nešto uvjerava nas i činjenica da evo već više od deset godina nakon Dejtona, u Trebinju sve važne institucije, naselja, mostovi, trgovi i ulice imaju isključivo i samo srpska imena i obilježja, kao da drugi narodi tu nikada nisu ni postojali.
Pozivamo sve relevantne domaće i međunarodne subjekte da se istinski založe da se ovakvo stanje i praksa mijenjaju.

Ne pristajemo
Zahtijevamo da se spriječi da o daljoj sudbini Begove kuće, kao kulturnom blagu Trebinja, odlučuju pojedinci koji u vezi sa ovim imaju sasvim druge interese. Mi na tako nešto niti možemo, niti ćemo ikada pristati.
Zahtijevamo da brigu o ponovnoj gradnji, opremanju i namjeni ovog objekta, uvrštenog na listu nacionalnih spomenika od kulturnog, istorijskog i nacionalnog značaja u BiH, preuzme šira društvena zajednica kao i relevantne institucije naroda čija je to kulturna baština.
Zahtijevamo da se poštuje naše pravo da čuvamo i njegujemo svoja znamenja i tradiciju. Odlučni smo da u svojim zahtjevima istrajemo jer znamo da bez očuvanja i njegovanja svog kulturnog identiteta i tradicije nema ni naroda ni opstanka.