tPočetna


Dnevni list
3.7.2006.
Komentar

Ratne rane

Sigurnosna situacija u Mostaru postaje sve lošija, nakon nereda zbog utakmice hrvatske reprezentacije javljaju se novi neredi poput napada na imama na Balinovcu, napada na turista zbog kockastog dresa, prijetnje paljenjem Gimnazije te nereda u Bijelom polju zbog postavljanja spomen-obilježja poginulim braniteljima Armije BiH. Međutim, ni to nije sve, nastavljaju se širiti crne vijesti iz ovog grada. Sve je više ubojstava i samoubojstava. Ili se možda te brojke ne povećavaju, možda se to samo nama čini tako. Ipak, nije nam svejedno kada se samo crno priča o gradu koji bi trebao biti primjer ostalim gradovima u cijeloj državi. Kada je nedavno državni Sud produžio pritvor trojici Mostaraca u slučaju “Maka Radić i ostali”, kao jedan od razloga produženja pritvora naveo je i lošu sigurnosnu situaciju u Mostaru. Članovi Helsinškog odbora su istaknuli kako je nasilja u gradu sve više i kako se ništa ne radi na njegovu sprječavanju.
Rečeno je zapravo da se policija, pravosuđe, ali i političke stranke i vjerske zajednice trebaju ozbiljnije početi baviti pitanjem nasilja u Mostaru, koje može dovesti do još dramatičnijih posljedica. Međutim, je li to dovoljno upozorenje? Nije! Nitko ne mari što se priča i upozorava sve dok se, ne daj Bože, ne dogodi neko zlo. A ako se nastavi ovako kako je počelo, neće biti dobro. Naime, postavljanje spomen-obilježja pred kuću Hrvata u Bijelom polju mnogi su ocijenili samo kao provokaciju. Pa zar ta ploča ne može stajati tri metra dalje, a ne na hrvatskoj zemlji. Suviše je očito da su ratne rane još uvijek otvorene i da prijete da svaki trenutak “eksplodiraju”, pa zašto onda dirati rane koje još nisu zarasle? Svi imaju svoje, i trebaju živjeti u miru, ne dirajte druge i oni neće dirati vas. Iako mnogi kažu kako se svi navedeni događaji koji su imali za posljedicu međunacionalni incident mogu staviti u kontekst predizborne kampanje, jer oni kao eho imaju nacionalističke poruke, drugi smatraju da tu ima mnogo više. Pozadina svih tih slučajeva datira mnogo dalje, i svi mi to znamo. Najgore je što Mostarci više ne znaju kuda mogu šetati ovim gradom, i koliko su sigurni. Ništa više nije sigurno, pa ni obična šetnja i obilazak grada za turista koji je, ni kriv ni dužan, dobio po leđima. Naša vlast mora učiniti više, ne dopustiti provokativne radnje i govore, jer ratne rane još su otvorene i ne treba ih dirati. Arijana Beus